Evo iza predstavljanja sebe, da i predstavim mog 750 L iz 83'. Nekad ljubljeno prijevozno sredstvo, a onda i hobi. To je moj drugi zapravo, prvi je bio 850 iz 84' ali san ga mora prodat kad san iša na odsluženje vojnog roka. Ovako je počelo.Ovo je ovaj 850 i prijateljev bianchi.
<br />
<br />
Po povratku iz vojske naša ovoga sada , garažiran (neman slike iz toga perioda) prijateljev dida ga uređiva za sebe, ulia vodu prvi put iza generalke u njega isprid mene. 750 specijal. Motor je još u mene, konzerviran. Motor odma iša vanka i stavljen neki propuvali yugo 45(kolega s posla mi proda novu pumpu kombija 900 za male pare) para više nije bilo sve se dalo za fiću. (hrčak još čuva pumpu, ko nova je.) Momentalno spušten i prebačene felge s prve slike BWA 12 coli 4 kraka. fićo se grija dok nije par puti iša diktung glave. Dosadilo ga minjat. Nije se imalo koga pitat, svi čuvali tajne. Da ne duljim barba iz dbk minja auto i ja dobi yugo 45 koral. Prva ruka.
Fićo parkiran. U yugo stavljen koral 65 dupli karburator, spušten felge tip top. Slika sljedi a fićo parkiran i tuče po glavi.
<br />
<br />
Došla žena iz daleka, prodan Yugo, kupljeno novo auto za duge pute, fiću mi svakodnevno oće otkupit rođak da će ga on uredit. Već je lagano ruzina počela napadat od stajanja. U međuvremenu u njega ugradi drugi motor, poznaniku se raspa kombi 850 sa stvarnih 23000 km. Skinu glavu i na blok zavida poluuređenu glavu od yuga 45. Prede ko mačak.
Nagovorili me tad, ode fićo,,, ali ne zadugo.
I tako vrime prolazi fićo minja vlasnike ali niko ne uređuje niti registrira, samo polagano propada. Završi u zeta on proda felge i prosljedi ga. Sve je bliže bi starom željezu. Kad nazove mene kum i kaže ima jedna simka oldtimer baš za tebe. Simka talbot 1300 metalik zlatna, 74 godište tvornički zatamljena stakla zelena, tvornički el podizači. Mislin odlično za minjat za fiću, ako ništa onda je teža.(sad mi je ža šta nisan i nje zadrža) Cilo vrime papiri od fiće u mene. Dođe simka doma ali se ne zadrži. Uspije trampa za fiću.
DOŠLEPAN GA JA DOMA. Malo toga ostalo na njemu. Dobra vijest, motor osta isti, nisu ga uspili uništit. Napad površinske ruzine, pragovi gotovi, rubnjaci isto, A NA OPČE IZNENAĐENJE POD SKORO KO IZ TVORNICE. Tu je prevagnulo idemo u rat.
<br />
<br />
Kao šta se vidi nema ni alu felgi 12 ica, Nisu mi ih tili prodat. Nadan se da ih novi vlasnik nosi ponosno, možda jednom ispričan priču kako san doša do njih.
E sad odlučili ja i žena uredit ga polako ali provat šta kvalitetnije.
I dao se ja u potjeru za djelovima. Odluči prvo rješit limariju.
Žao mi je šta nema više slika, nisan tad misli o tome.
Prvo rubnjaci i pragovi.
E ali treba nač i limara, e to je bi problem. Da vidimo ko će to uzet radit i šta još treba, ja sa limarenjen nisan na ti.
Nakon dužeg traženja dobar prijatelj me spoji sa limarom i otpremimo fiću preko mora. U međuvremenu jos trebala vrata i hauba, rjesio to i čekam. Odužilo se dosta. Ali dobro došlo za polaganu nabavu, svako malo kad se ušpara nešto naručin. Tako, oplate vrata, kupin tapet, ali na metre tako da ću ga sam pokušat krojit, lajsne za krov naruči iz Poljske (prvo dosle krive), filcevi za alu lajsne za vrata, nešto novih djelova san ima doma, nove zadnje lampe, dobi san na poklon volan, ručicu mjenjača za rođendan itd. Kupi kočnice, sve osim doboša, - greška, treba i njih kupit. Sve za sastavljanje uglavnom. Dobra stvar fićo je osta spušten kako san ga ostavi, i pojačanja ostala. <br />
<br />
I stiga je napokon.
Nadan se da nisan upila. Dalje ću kraće, sa uživanjem u sastavljanju i opremaju koje još traje, premda je registriran već evo četvrtu godinu. Još ima tona posla.
Toliko za sad.