Područje oko Stuttgarta ima prilično zanimljivu povijest proizvodnje autobusa. Obično pomislimo na najveće firme, Neoplan, Mercedes i Setru. No ovdje su nastali i Magirus, Vetter, Drauz, Drögmöller. Neke još uvijek postoje, neke su se ugasile a neke su preuzete od velikih firmi.
Ove godine je stotinu godina od nastanka jedne od njih, karoserijske radionice i proizvođača autobusa Drögmöllera (čita se Dregmeler), poznatog kao Rolls Royce među autobusima. Firma je nastala 01.07.1920. u Heilbronnu, u Baden Württembergu a osnovao ju je karoserijski majstor Gotthard Drögmöller. Na spomen ove marke oni koji nešto znaju o autobusima odmah pomisle na visokokvalitetne turističke autobuse. U početku su se u Heilbronnu radile unikatne auto-karoserije, čak i male serije te ugrađivale prikolice na auto šasije. 1933. je u Baden Badenu na jednoj auto izložbi Mercedes 290 Cabriolet sa Drögmöllerovom karoserijom osvojio prvo mjesto kao najljepši auto. Radili su se i popravci karoserija a ono po čemu je ova firma i danas poznata, proizvodnja autobusa je počela 1930. godine i ubrzo je gotovo prestala proizvodnja svega ostalog. Prvi njihov autobus je napravljen na osnovi Fordovog laganog kamiona AA, a poslije su koristili i platforme drugih firmi. Surađivalo se sa Magirusom iz Ulma, MANom, Büssingom i Henschelom ali kako je Daimler Benz bio blizu nastala je logična suradnja i sa gigantom iz Stuttgarta. Kada je počela gradnja autocesta postale su moderne aerodinamične forme auta zbog sve većih brzina. Tako su počeli nastajati i prvi autobusi sa aerodinamičnim linijama, Stromlinienbusse, Streamlineri. U Mercedesu su odlučili da se proizvodnja aerodinamičnih autobusa sa zvijezdom prepusti Drögmölleru u Heilbronnu gdje su za tadašnje pojmove nastajali luksuzni i komforni autobusi sa kožnim sjedalima i panorama krovom.
Gotthard Drögmöller 1884-1957 (svaka sličnost sa pojedinim osobama je slučajna
)
Prvi Gotthardov autobus na bazi Forda AA
Posao je išao odlično do 2. svjetskog rata kada su pogoni u Heilbronnu preuzeti od Wehrmachta, mnogi radnici mobilizirani a 1944. je u bombardiranju sve uništeno. Do 1947. je pogon u Heilbronnu popravljan, spašavalo se šta se dalo spasiti, počelo se opet skoro od nule. Proizvodnja, ako se to tako moglo nazvati, se bazirala na preživjelim šasijama predratnih vozila. Ubrzo dolazi i velika promjena, drveni dijelovi karoserije postaju prošlost a čelik preuzima njegovu ulogu. 1949. je Mercedes predstavio svoj O3500 koji je oživio prodaju autobusa u Njemačkoj a bio je i dobra baza za oporavak Drögmöllera čija proizvodnja polako ide uzlaznom putanjom. Ipak, pravu revoluciju u proizvodnji autobusa u Njemačkoj je započeo prvi Mercedesov bus sa motorom straga 1954. godine, tip O321 H. Njegova je moderna konstrukcija omogućavala više varijacija na istoj platformi što se uklapalo i u ideje Drögmöllera. Sada se već moglo govoriti o pravoj serijskoj proizvodnji modernih autobusa ali u Drögmöller slucaju zaobljenih i ukrašenih kromom.
1957. je u 73. godini života preminuo osnivač firme. Posao je preuzeo njegov zet, avionski inženjer Carl Schmid koji je uspješno nastavio voditi firmu dalje po principu "bolje praviti manje ali kvalitetno". Godina 1965. je po puno toga bitna za Drögmöller : te godine se gradi još jedan pogon u Heilbronnu, prekidaju suradnju sa ostalim firmama i svoje nadgradnje ubuduće rade isključivo na platformama najbitnijeg partnera, Daimler Benza. Iste godine je zbog većih kapaciteta u novom pogonu napravljen DR 35, prvi Drögmöller bus na vlastitoj šasiji. Njegova zadnja, najduža i najjača verzija DR 35 L je već stajao na zračnim jastucima a bio je i prvi njemački autobus sa kemijskim WCom. Krajem šezdesetih proizvodnja prvi put premašuje 100 autobusa godišnje, što je bilo malo u odnosu na Mercedes, Setru no Gotthardu je uvijek bilo važnije biti najbolji a ne najveći.
1969. godine iz grada na rijeci Neckar izlazi svojom pojavom poseban bus, Europullman 256 sa Mercedesovim V8 motorom. Osim ugodne unutrašnjosti sa puno opreme ovaj autobus je bio zanimljiv zbog svoje stepenaste bočne linije (Stufendecker). A i originalan po dvije novotarije. Prvo, bočna "Solbit" stakla, dakle prvi autobus sa duplim vakuum staklima koja su bila puno otpornija na visoke i niske vanjske temperature i nisu se maglila. Drugi Drögmöller patent su poklopci prtljažnika koji su se zbog duplih šarki preklapali vodoravno a i okomito na punih 180 stupnjeva i tako nisu smetali pri utovaru prtljage.
321 H
DR35
Europullman 256
Veliki odmak u dizajnu dolazi novim E i O 303 Pullman serijama koje su predstavljene 1974. istovremeno kad i njihova baza, najprodavaniji turistički bus ikada - Mercedes 303. Mogu se prepoznati po prednjim i stražnjim svjetlima sa Mercedesove S klase 116. Oznaka E je označavala Eigenbau (vlastita gradnja ), dakle Drögmöller šasiju, a broj iza snagu motora u ks. Prvi put je ugrađena prednja šajba iz jednog dijela bez središnjeg nosača.Novi modeli donose mnoga tehnička poboljšanja ali i svojevrsni zaštitni znak Drögmöllerovih autobusa, "Theaterbestuhlung" ili kazališna sjedala koja imaju pad od 2,5 stupnja prema naprijed. Time je putnicima omogućen bolji pogled prema naprijed. Kad se pokrene razgovor oko Drögmöllera sa kolegama vozačima prve riječi su obično Theater-bus ili Kino-bus upravo zbog prisjećanja na takvu konfiguraciju sjedala. Ipak, kada je 1977. godine izašao model Comet i kut pada sjedala sada pratila i bočna vanjska linija autobusa, a B stup napravljen da izgleda kao razmaknuta zavjesa, to je bilo to. Sad su svi znali za Drögmöllerov Theater bus. Kako nitko drugi do tada nije takvo nešto napravio, 30.03. 1977. je Drögmöller patentirao "Theater Bestuhlung". Dok O 303/DR Pullman serija nije skrivala svoju rodbinsku vezu sa Mercedesom 303, serija E izvedbama Superpullman, Europullman, Comet, Supercomet, Corsair i Meteor je pokazala kako trebaju izgledati moderni turistički autobusi sredine sedamdesetih i nadolazećih osamdesetih godina. Klima uređaj za svakog putnika pojedinačno, krovno grijanje, video, kamere za vozača, WC, mini kuhinja, frižider, caffe aparat, sjedala koja se namještaju po nagibu i širini, kvalitetan razglas, dakle paket opreme koji je putnicima pružao uživanje u putovanju i ostajao u sjećanju. U ponudi opreme i karoserijskih varijanti gotovo da nije bilo granica. Drögmöllere su pogonili Mercedesovi V6, a one veće i teže V8 motori u kombinaciji sa ZF mjenjačima sa 6 ili 8 brzina. Za raspoznavanje : modeli Pullman su nadgradnje Mercedesa 303 čija je proizvodnja prestala 1983. Superpullman i Europullman su "normalni" turistički autobusi, Comet i Supercomet su oni sa kosom bočnom linijom, Corsair povišeni troosovinci sa cockpitom odijeljenim od putničkog prostora a vrh ponude je 1981. godine predstavljeni doppeldecker Meteor. Kreativnost ljudi iz Heilbronna, kvaliteta izrade i pouzdanost su rezultirali povećanom potražnjom i popularnošću pa su se osim na evropskom kontinentu njihovi autobusi prodavali čak i u Americi, Africi i Japanu. Osim njemačkog kao najbitnijeg tržišta treba izdvojiti Švicarsku gdje se izvozilo 30 % proizvedenih autobusa. Drögmöller postaje premium marka. Od polovice sedamdesetih do početka devedesetih su bile i najuspješnije godine za firmu iz Heilbronna.
Comet, Corsair, Europullman, Meteor, Supercomet
U Heilbronnu su se povremeno osim autobusa radila i neka specijalna vozila, npr. za tv-snimanja, filmsku industriju, pokretne trgovine, kamperi i slično ali sve je ostalo na malim serijama ili unikatima. Zanimljiv je bio Steinwinter projekt ali o njemu ću pisati posebno. Osim proizvodnje kod Drögmöllera su rađeni popravci mehanike i limarije, lakiranje svih marki autobusa, kamiona i auta, godišnje oko 4000 vozila.
1992. je u Drögmöllerovim pogonima napravljen zanimljiv bus, Doppeldecker verzija Mercedesovog 404. U Stuttgartu su odlučili cijelu proizvodnju prepustiti majstorima u Heilbronnu. Napravljen je prvi primjerak, ali nažalost u pogrešno vrijeme pa je ostalo samo na njemu. Gurao ga je V8 sa 435 ks a planirana je cijena od 750 000 DM. Poslije predstavljanja na IAA 1992. 404 DD je promijenio više vlasnika u Njemačkoj da bi 2002. završio kod Eurotoursa u Bihaću. Tamo je bez greške služio punih deset godina i onda vraćen u Heimat kod jednog ljubitelja Drögmöllera u Künzelsau. Taj bus sam viđao na cesti i uvijek pomislio kako su rijetke te duple 404, a tad nisam ni znao da je napravljen samo jedan 404 DD. Meni izgleda tako moćno i skladno. Probao sam Neoplanovog Skylinera ali 404 DD će ostati neostvarena želja.
Mercedes O 404 DD
Kao da je sa redizajnom Drögmöllerovih buseva 1991. kada su dobili drugačiju masku sa šest svjetala krenulo sve nizbrdo, neki modeli su ukinuti a proizvodnja opada. Ni ostalim proizvođačima turističkih autobusa početak 90ih nije bio najsretniji ali veliki su te krizne godine lakše podnosili. Još par godina u Heilbronnu nije nedostajalo kreativnosti, dok su vlasnice firme bile Gotthardove kćerke, a onda je 1994. objavljena vijest da se traži partner, samostalnosti je došao kraj. Nažalost, propala su nadanja mnogih da će eventualnim preuzimanjem od strane Mercedesa sve ostati u Baden Württembergu i zadržati se ime Drögmöller. Ipak, Mercedes se orijentirao na preuzimanje Setre od Kässbohrera pa im Drögmöller nije bio zanimljiv. Na natječaj se javio Volvo koji je već slijedeće godine 1995. promijenio ime firme u Volvo Bus Deutschland. Proizvodnja je išla dalje modelima B12 500 i 600, a ono što je ostalo od Drögmöllera su "Theater sjedišta" što se zadržalo i na nasljedniku, Volvu 9900. Na nosu je sada stajao Volvo logo i nazirao se kraj proizvodnje u Heilbronnu. Da bi se smanjili troškovi, proizvodnja modela 9900 je 2005. godine premještena u Poljsku. Te godine je napravljen zadnji bus u Heilbronnu i to je bio kraj Drögmöllera poslije 85 godina postojanja. Od 1965. je u Heilbronnu napravljeno oko 3100 autobusa.Drögmöllere sam viđao kao dijete po njemačkim autocestama ali nisam znao po čemu su posebni. Krajem osamdesetih sam već saznao, a devedesetih kad sam dosta putovao po Evropi imao i prve prave susrete sa Drögmöllerima. Na velikim bus parkinzima po Evropi se moglo vidjeti svega, pa sam na takvim mjestima znao i sjesti u ponekog Drögmöllera, pričati sa kolegama vozačima o njima... Ja ne mogu dati svoj sud o osjećaju o vožnji, sve znam tek iz priča. Najviše informacija o Drögmölleru iz prve ruke sam dobio od mog prijatelja Leonarda koji je bio i vlasnik jednoga. Oni koji su ih vozili ili su se vozili u njima hvale udobnost i kvalitetu autobusa iz Heilbronna.
