Priča je ovakva, Wartburg je stajao na Zagrebačkoj Ferenčici parkiran ispred zgrade. Gledao sam ga jedno vrijeme i nikako nisam mogao dozanti tko je vlasnik, dok jedan dan nije osvano na oglasu...uglavnom, vlasnici su bili deda i baka i to jako dugo vremena, jedno barem 20 godina. Auto je čuvan, mažen i pažen, ali je imao dosta mana i kvarova. Lak je izgledao umorno i izbljeđeno, ali jedno dobro poliranje je sve izvuklo jer taj auto kao da ima centimetar laka. Curila je voda jer vozačka vrata nisu dihtala pa je pod bio hrđav, no nije bio trul. Izbruso sam do zdravog zaštitio cinkovom temeljnom i pofarbao originalnom bojom. Što se tiče mehanike jedna bobina je bila pokvarena pa sam otišao u Mađarsku u dućan gdje čovjek drži dijelove sam za Wartburg i Trabant i tamo sam kupio cijelu ploču original iz DDR-a sa platinama i kondenzatorima. Wartburg nema klasičnu vodenu pumpu, već ima osovinu kroz glavu motora i mali propeler koji dihta na dva pakunga, "pakung semering", slično kao na traktoru. Tu su se raspali ležajevi te osovine i procurili ti dihtunzi. Sve sam riješio osim što mi ta pumpa još malo slini...Sad uživam u vožnji i tom zvuku dvotaktong motora kojeg ne možete čuti baš bilo gdje. Tko stavrno voli automobile razumijet će tu čudnu ljubav.
