1957. - 1985.Jednog ljeta u Njemačkoj, imao sam možda desetak godina, sa ocem sam gledao neku auto utrku na TVu. Tada se njihova popularnost u Njemačkoj mogla mjeriti sa nogometom. Moj stari je znao, ali ja do tada nisam čuo za Stefana Bellofa. I sjećam se njegovih riječi "ovaj mali je zajeban, bit će dobar". Godinu ili dvije poslije donio mi je časopis ADAC Motorwelta gdje je na naslovnici Bellof, a unutra intervju s njim. Taj broj mi je bio drag zbog testa Citroena CX, najave BMWa 635 M CSi i zbog Stefana. Čuvam ga i danas.
Pa prisjetimo se velikog vozača koji je otišao prerano. Stefan Bellof je rođen 1957. u Giessenu, a poginuo je 01.09.1985. u Belgiji na stazi Spa. I otac mu je u mladosti vozio utrke, a poslije je otvorio limarsku radionu sa lakirnicom gdje je Stefan još kao dijete učio zanat. Prve Stefanove vožnje su počele kartingom početkom sedamdesetih, da bi poslije par godina postao njemački prvak. Uslijedili su uspjesi u Formuli Ford, Formuli Super V, Formuli 3 te vožnje u Renault 5 Turbo Cupu. Godine 1982. Stefan dolazi u Formulu 2 kod Willyja Maurera (Mampe) i tada momčad sa BMW motorima i Bellofom doživljava pravi uzlet. Nezaboravne su ostale Bellofove senzacionalne debitantske pobjede u Silverstoneu i Hockenheimu. Na kraju sezone završava četvrti. "Tada smo vjerovali da imamo najboljeg vozača u Europi, koji će jednog dana postati svjetski prvak. Stefanova smrt 1985. u Spa-Francorchampsu bila je najdepresivniji događaj u mom životu", priznaje danas Maurer. „Nakon toga više nisam želio imati nikakve veze s motorsportom." Inače, te godine je Stefan odvezao najbrži krug Formulom 2 ikada na Nürburgringu.
1982. Stefan ide na prva testiranja za prvenstvo prototipova kod Porsche tima Kremer. Godinu poslije ga uzima tvornički Porsche tim gdje biva brži od starijih i iskusnijih timskih kolega. No, tri pobjede, neke okolnosti i zakoni hijerarhije u timovima ga dovode tek do četvrtog mjesta među vozačima na kraju sezone. Svojim Porscheom 956 nezaboravni Stefan Bellof postavio je 28. svibnja 1983. tijekom završnog treninga za utrku "1000 km Nürburgringa" tada najbrže odvezeno vrijeme kruga na Ringu: 6:11,13 minuta, sa prosječnom brzinom većom od 200 km/h. Usporedivo sa probijanjem zvučnog zida. Bio je to dan koji je zauvijek ušao u povijest Nordschleifea. Ono što je nevjerojatno i što govori koliko je Bellof bio brz: trideset pet godina i trideset jedan dan nitko nije obišao Ring brže. Sve do 2018. kad je to uspio Timo Bernhard sa Porscheom 919 . Ali kad uzmete u obzir razliku u snazi i tehnologiji između Bellofovog Porschea 956 sa 620 ks i Bernhardovog hibridnog 919 sa 1160 ks i 850 kg, tek je tada nevjerojatna veličina Bellofovog rezultata. Svojim „rekordom za vječnost” Stefan Bellof zauvijek je uvršten među najveće legende u povijesti Nürburgringa, a info tabla na ovom mjestu služi kao vidljiv podsjetnik na najvećeg njemačkog talenta u automotorsportu. I u samoj utrci dominirao je s vremenom od 6:25,91 minuta, sve dok nije došlo do spektakularne nesreće na dijelu staze Pflanzgarten. Stefanov Porsche je pri skoku izgubio kontakt s podlogom, poletio u zrak, razbio se, ali srećom prošlo je bez ozljeda. I danas se S zavoj na Ringu iza Pflanzgartena zove po Bellofu. Sezone 1984. se sve posložilo, pa je Bellof sa šest pobjeda sa tvorničkim Porscheom 956 postao svjetski i njemački prvak. Godinu poslije sa Brunovim 956 je ostvario samo jedno treće mjesto.
Godine 1984. su se neki F1 timovi zanimali za Stefana, ali paralelne utrke i veće zanimanje za utrke sportskih prototipova ga je dovelo tek do mjesta u slabašnom Tyrellu. Na Velikoj nagradi Monaka 1984. godine odvozio je jednu od najboljih utrka po kiši u povijesti Formule 1. Krenuo je sa zadnjeg, dvadesetog mjesta u Tyrrellu 012. To je bio jedini auto sa atmosferskim motorom u utrci, slabiji stotinjak konja od ostalih sa turbomotorima. Bellof se nevjerojatnom vožnjom po mokroj stazi probio na treće mjesto, iza Prosta i Senne od kojih je vremenima bio brži. Utrka je prekinuta zbog prejake kiše, ali da je nastavljena vjeruje se da bi se borio za pobjedu. Taj nastup u Monte Carlu je bio vrhunac njegove kratke karijere u F1 i prilika da svijet prepozna budućeg prvaka.
Nažalost 01. septembra 1985. u njegovoj 28. godini života gubimo ovog velikog vozača. Što je zanimljivo, Stefan skoro da nije nastupio na kobnoj utrci u Belgiji, na "1000 km Spa Francorchamps". Na putu prema aerodromu mu se pokvario auto pa ga brat vozi na avion. Thierry Boutsen ga prebacuje do Spa, tako da ipak staje na start sa Brun-Porscheom 962. Utrka je krenula dobro. Pri zaustavljanju u boksu njegov suparnik Ickx se brže vraća na stazu i preuzima vodstvo. Na ravnim dijelovima staze Ickxov Porsche je bio brži od Bellofovog, ali Stefan je znao da je brži u zavojima. Ickxu pokazuju plavu zastavu koju on ne primjećuje ili je ignorira. U zavoju Eau Rouge Stefan se odlučuje na pretjecanje. Tu se dotiču, oba izlijeću, a Bellofov Porsche udara u zaštitnu betonsku ogradu. Liječnici su ga pokušali vratiti u život, nažalost nisu uspjeli. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako je poginuo njegov prijatelj Manfred Winkelhock, tako da su u kratko vrijeme otišle dvije njemačke F1 nade. Ne bih o tome tko je kriv, postoje razne teorije o ovoj nesreći, činjenica je da je otišao čovjek sa izuzetnom vozačkom inteligencijom i hrabrošću. Što je Bellof mogao postati i postići danas možemo samo nagađati. Što se tiče vozačkog okruženja, kolege nisu štedjeli na riječima hvale. Divio mu se i Senna i Walter Röhrl. Stewart ga je nazvao najvećim vozačkim talentom kojeg je vidio. Hans Joachim Stuck: "Riječ perfektan nikome drugome bolje ne pristaje". Martin Brundle: "Nikad nisam upoznao vozača poput Stefana, najbrži vozač poslije Villeneuva, Njegova hrabrost je bila bezgranična".
