Treći dan je bio naporniji nego prvi.
Plan je bio posjetiti braću Mlinar (Andreja ste upoznali, a Jan se tu negdje skrivao) i viditi njihove nove tvornice starih R4.
Put je vodio kroz Vodice ali ove nemaju mora
Andrej me je dočekao na ulazu u njegovo mjesto (općina Žiri malo iznad LJubljane) i onda smo se penjali nekih 2 kilometra u brda gdje mu je radiona
P.S. Ovaj R4 iz 1978 mu je svakodnevno vozilo. Na njemu nije ništa rađeno (u vidu restauracije limarije ili otvaranja motora) od kad je izašao iz tvornice. Tako divnu jednu patinu korištenja ima da mi je to milina za gledati
Slike radiona Andreda i Jana nema jer se nisam sjetio slikati i bili smo prezauzeti razgovorom oko nekih detalja kod izrade R4 i kako nešto napraviti ili podesiti.
3 sata su proletila i trebalo je krenuti jer me je čekalo još cca 400km do doma.
Cesta me vodila preko Logatec-a prema Prezidu, Čabru i Delnica.
I kod njih se radi, ceste su im u malo gorem stanju nego naše, ali se održavaju.
Vratili smo se u Hrvatsku
Ali cesta je slična kao i u Sloveniji
Spuštanje sa D3 prema Fužinama
Pogled na Fužine
Put sam dalje isplanirao prema Novom Vinodolskom preko brda, ali sam se u jednom trenutku odvio prema mjestu Breze i na Drežnice pa na Jezeran.
Cesta do odvojka za Breze je uredu, obnovljen asfalt i dovoljno široka.
Od odvojka za Breze do spoja sa cestom Novi Vinodolski-Breze vozi se asfaltnim šumskim putem. Uzak i rub asfalta jako oštećen pa treba biti jako oprezan.
Kasnije je cesta pristojna. Vrlo široka (ako magistralni put) i vidi se da je nekad puno više se koristila, ali je s vremenom propala (što večih što manjih rupa) i ima jako puno ulubljenja na cesti, a uz to je jako zavojita pa treba dobro paziti kako se vozi da neoštetiš auto ili sletiš s ceste. Dojam je pogoršavala kišica i slinava cesta koja nije dopuštala greške.
Skretanje za Breze
Slija na tom skretanju (put u nepoznato)
Šumski asfaltni put
Kampiralište sa indijanksim Wigwamima
Dok sam došao do Jezerana noć je već bila debela, a starom ličkom su me čekala dobra 4 sata vožnje do doma.
Nisam imao volje za tu avanturu posebno jer mi noć nije dopuštala uživanje u krajoliku kojim ta cesta prolazi.
Odlučio sam se popeti na Autoput i lagano doma.
Ono kad sa stotkom nisi najsporiji na autoputu....Juuuuppppiiiiiii. kamioni su padali ko muhe
Malo prije 23 sam se dočepao svojim, morskih Vodica
Napravio sam nešto malo više od 1000km i potrošio nešto malo manje od 60 litara goriva.
Nemam točnu evidenciju goriva jerbo sam točio kad bi rezervar pao na 1/3. NIsam se htio dovesti u situaciju da sam blizu rezerve a neznam di je slijedeća pumpa
Sve u svemu super vikend od kojeg mi je osmjeh još uvijek na licu....
Do neke slijedeće putešestvije stojte mi dobro!
