Ovaj dio priče ćemo razdvojiti od obitelji Schnitzer. Sada govorimo o AC Schnitzeru iz Aachena smješten uz samu nizozemsku granicu. Osim što su fizički udaljeni, nekih 800 km, duže vrijeme nemaju ista područja djelovanja. Sigurno je da AC Schnitzer od početka suradnje pa do danas ima velike koristi od korištenja slavnog imena Schnitzer. E sad kolika je bila, a kolika je danas financijska korist druge strane to ne znam.
Tada najveći trgovac BMW autima u Njemačkoj, Willi Kohl je još puno prije osnivanja AC Schnitzera surađivao sa tunerima Hartge i Schnitzer. Reklamirao je, prodavao i ugrađivao njihove dijelove za preradu BMWa. Kako je vrijeme prolazilo i iako im je Hartge bio bliži, suradnja Kohla i Schnitzera postaje sve intenzivnija. Točno na Novu Godinu 1987. Herbert Schnitzer i Kohl Automobile potpisuju ugovor o osnivanju firme AC Schnitzer sa sjedištem u Aachenu. Cilj udruživanja je bio širenje tržišta za Schnitzerove tuning proizvode. Tako su se Herbert i njegova ekipa iz Freilassinga mogli više koncentrirati na utrke dok je AC išao u smjeru civilnih auta. E ta 1987., godina potpisivanja ugovora između Herberta I Kohla me zbunjivala.Siguran sam da sam kod njih u Aachenu godinu ili dvije prije vidio neke aute sa AC Schnitzer oznakom. Sad mi je jasno, suradnja je trajala i par godina prije, ali tek je 1987. sve pravno usaglašeno. Iste godine ulaze i u DTM sa BMWom CSI, ali odvojeno od izvornog Schnitzer teama. Nastupi u DTMu i slijedeće godine u njemačkom kružnom i rallye prvenstvu sa kockama M3 ostaju jedini tragovi ACSa u motorsportu.
Danas AC Schnitzer osim BMWa dotjeruje i Mini, Jaguare, Toyote i Land Rovere. Posao vode Willijeve kćeri i zetovi. Već par godina zaredom su izabrani od strane čitatelja vodećih njemačkih auto-časopisa za najboljeg BMW tunera, a izmjenjuju se sa Brabusom i ABTom u ukupnom poretku. A gdje su Alpina i AMG? Oni nisu tuneri nego proizvođači automobila. Isto tako redovno postavljaju mnoge brzinske rekorde na njemačkim stazama. Dakle, u Aachenu rade kvalitetno i kupci su zadovoljni. Povezani su sa BMW prodajnom i servisnom mrežom tako da je neke nezahtjevne ACS dorade moguće napraviti u BMW auto kućama dok se one zahtjevne prerade cijelog auta rade u Aachenu. Da budem iskren, ne poznajem cijeli njihov program jer me malo koji BMW poslije 1990. oduševljava, pa to slabo pratim.Kako reče Dabar demode sam...Moji prvi susreti sa Schnitzerom su bili kroz slike utrka iz Adac motorwelt časopisa. Prvi pravi tekst i slike u boji su bile iz sport auta iz 1979. gdje su predstavljeni i Alpina E12 i Colanijeve lude kreacije. Sjećam se kako sam izbečio oči kad sam vidio moćnog žutog Schnitzera turbo E21. Vidjeti nekog Schnitzera na cesti prije osnivanja AC-a, to je bila teška sreća.U Aachenu kod AC Schnitzera sam bio 1985. ili "86. sa ocem, dovezli "smo" na Mosolfovom transporteru nekoliko kockica cabrio. Dok je stari istovarao aute ja sam razgledao auto kuću i po običaju pokupio prospekte. Na polasku nas okriviše da su platna krova na dva auta oštećena i da neće uzeti takve aute. "Oštećenja" nisu bila oštećenja nego tragovi koji bi pranjem nestali, moj stari bio ljut jer zna da nije kriv. Natezanje je trajalo čitav sat. Eto, prvi susret sa nekim iz AC Schnitzera i neugodno iskustvo koje je meni ostalo u sjećanju. Poslije sam znao vidjeti po Njemačkoj ponekog Schnitzera, ali sad već sa oznakama AC. Prije koju godinu do naše radione je znao doći dečko sa BMWom E36 sa Schnitzer paketom i mehanikom. Zamjena ulja i kočnica, krenuo razgovor pa sam probao taj auto. Iako je bio već islužen mogla se osjetiti razlika u odnosu na serijsku trojku. To sam primjetio i u probnoj vožnji Schnitzera ACS3 mog prijatelja, riječ je o BMWu E90 prerađenom u Aachenu. Ovjes, kočnice, sve je bolje nego kod serijskog BMWa. Mehanički motor nisu puno dirali, jer je to ACS3 2.0d, ulazni model u Schnitzer svijet. Nešto više snage i momenta (200 ks, 410 Nm) su dobili drugim kompjuterom motora.
Koju riječ ćemo o starijim Schnitzerima koji vjerujem većinu nas više zanimaju, one novije ćemo tek kratko spomenuti.
Idemo od najstarijeg i najljepšeg, S6, jednog od prvih Schnitzer auta sa AC oznakom. AC je inače registarska oznaka grada Aachena. S6 je nastao još 1982., vrijeme je uspjeha Schnitzer šestice na utrkama, rekao bih pravi auto u pravo vrijeme. Te i slijedeće godine je napravljeno 17 takvih šestica, dakle još u vrijeme dok je matična kuća u Freilassingu radila većinu komponenti koje su ovaj auto razlikovale od običnog BMWa. Još je preko stotinu kompleta za preradu šestice u S6 prodano preko raznih BMW zastupnika, ali njih ne možemo smatrati originalima. Spojlere je za Schnitzera radila firma EBS- Breyton a felge OZ. Na "Eisenschwein" M30 motoru najveće modifikacije su izvedene na glavi: obrađene komore, kanali, veći ventili, bregasta sa 300 stupnjeva, druge ispušne grane. U bloku su obični klipovi zamijenjeni kovanima. 245 ks je tjeralo ovu šesticu do 244 kmh i 6,7 sec do 100. Moment je neznatno porastao sa 310 na 322 Nm.U Schnitzeru kažu da je najteže promjeniti auto a da mu ne uništiš karakter. Meni je ovaj S6 primjer toga, ništa pretjerano, šestica ostala prepoznatljiva, promjene tek tolike da bi bila bolja.
U jesen 1987. godine je predstavljen prvi kompletno u Aachenu razvijen i urađen Schnitzer auto. Na bazi nove sedmice E32 provozao se ACS7. Od petica bih izdvojio 535 E28 u Schnitzer paketu koji mu stvarno skladno stoji. Tad se zvao AC Schnitzer S35. A od E34 petica pažnju privlači S5 3.7 Silhouette, sportski ugođen gutač kilometara i benzina gdje je osim motora detaljno prepravljen i poboljšan ovjes ali i karoserija.
Usporedo sa šesticom i odmah po predstavljanju kockice u Aachenu su se prerađivale i kocke. 1989. predstavljaju ACS3 Sport na bazi M3 E30, što je bila najbolja kocka iz Aachena i direktni konkurent najboljoj BMW kocki. U ovom slučaju su bili malo brži od BMWa koji je tek poslije predstavio M3 Sportevolution. U AC-u su obujam S14B23 četvrtaka povećali na 2.4 i uz još neke abrakadabra trikove kao što je Schnitzer radilica i bregasta dobili 245 ks i osjetno življi motor. Napravljeno ih je samo 10 komada.
Od modernijih BMWa spomenuo bih moćni S8 i CLS na bazi BMWa E36, auto sa puno motorsport dijelova, puno kevlara, puno snage i malo kg. Petokraka mi nije nikad bila omiljen geometrijski oblik, ali u slučaju Schnitzerove felge pravim izuzetak. Meni jedna od najljepših felgi. Za Schnitzer su ih radili Ronal i OZ, osamdesetih su išle od 14 do 17 zolli a poslije kako su auti rasli sve veće, od monoblock, dvodijelnih do trodijelnih i preko 20 zolli u promjeru.