Autor Tema: BITTER  (Posjeta: 4299 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
BITTER
« : 06 Srpnja, 2020, 21:02:53 »


Nisam bio siguran gdje smjestiti ovu priču.Kasnije ću objasniti zašto je mogla ići i u temu Baden Württemberg, ali dobro je mjesto i Povijest auto industrije. Priča se vrti oko Ericha Bittera, njegovog života i njegovih auta. Rođen je u Schwelmu, u Westfaliji 1933. godine. Otac mu je držao trgovinu biciklima, dječjim kolicima i šivaćim mašinama, pa je Erich već odmalena imao veze sa kotačima. Pun natjacateljskog duha 1950. vozi prve biciklističke utrke a 1953. je bio najmlađi njemački profi biciklist. Životni moto mu je sličan nazivu serije sa Youtubea "Nikad nije gotovo". Bitterov je "Još nisam gotov". Bitter je po broju proizvedenih auta osmi po redu njemački proizvođač automobila. Imao je 17 modela automobila, redali su se uspjesi, neuspjesi ali se uvijek dizao prije završetka odbrojavanja i uvijek bio spreman za nastavak meča.
Urođena srčana mana ga je spriječila u napredovanju u biciklizmu i 1958. prelazi na auto utrke vozeći kružne utrke i rally. Počeo je sa jeftinim NSUom u vrijeme kad je što se tiče novca svatko mogao voziti utrke i dokazati se. Biciklizam - NSU - automobilizam je bila poveznica prema auto-utrkama. Osim NSUa vozio je i Saaba,Volva, Mercedesa, Porschea, Ferrarija i Abartha. Nanizao je 120 pobjeda u auto natjecanjima i dva naslova prvaka. Uz auto utrke se bavio jahanjem, istrčao 40 maratona, igrao tenis i što je važno za kasnije poslovne uspjehe crtao je i dizajnirao.

1962. postaje zastupnik za Volvo, Saab i NSU. Ali pun energije tu ne staje, osniva firmu "Rallye Bitter" bavi se svim i svačim, većinom poslovima vezanih za aute i auto utrke. Potpisuje ugovor za prodaju engleske odjeće za auto utrke "Les Leston" a 1964. je i sam patentirao i uz pomoć firme Dupont proizveo prvu vatrootpornu odjeću za utrke u Njemačkoj naziva Nomex. Zanimljivo je da je tu odjeću prvi testirao tako što je ušao u plamteću posudu sa uljem. Erich je imao i 15ak trgovina po Njemačkoj za prodaju dijelova Karla Abartha. Sam Erich kaže da je u to vrijeme zaradio i najveće novce u životu prodavajući Ferrari naljepnice. Polovicom 60ih ulazi i u veliki posao proizvodnje kožnih i drvenih volana za Porsche i postaje zastupnik za Intermeccanicu što će mu dati ideje zbog kojih je danas poznat.

Jedne srijede 1968. godine dolazi u Stuttgart kod Porschea u namjeri da proda svog trkaćeg Porschea 906. Gore u uredima zvoni telefon Huschke von Hansteina, voditelja Porscheovog odjela za utrke. Sa druge strane Bob Lutz iz GMa koji traži nekog dobrog vozača za njihovog novopripremljenog Rekorda C, legendarnu "Crnu udovicu". Von Hanstein slučajno ugleda na dvorištu Bittera i znajući koliko je dobar vozač Lutzu predlaže Ericha. E tu počinje Bitterova veza sa Opelom koja je definirala njegov budući poslovni život a traje do danas. "Schwarze Wittwe" i Erich su bili dobitna kombinacija za Opel i u Russelsheimu se počelo sa poštovanjem izgovarati ime Bitter. Kad je 1969. na Nürburgringu izletio sa Abarthom 2000 i pritom zaradio opekline na nogama to je bio kraj trkaće karijere Ericha Bittera.

Poslovna suradnja sa Abarthom je dovela do veze sa Intermeccanicom čiji je postao zastupnik za Njemačku. Ali brzo je raslo njegovo nezadovoljstvo kao uvoznika i nezadovoljstvo kupaca Intermeccanicinih auta koji su se stalno kvarili. Bitterov zahtjev za isporuku prednjih osovina i motora velikih Opela, čime bi se poboljšala kvaliteta Intermeccanice Bob Lutz je odbio. No, tad im je obojici pala na pamet ideja na platformi Diplomata napraviti veliki GT sa talijanskom karoserijom. Nastao je Intermeccanica Indra, sastavljan u Italiji, sa solidnom mehanikom ali kojem je hrđa ipak ostala nesavladiv neprijatelj. U međuvremenu je Bitter napustio projekt Indra i odlučio se uz pomoć Opela napraviti veliki GT na bazi Diplomata sa njemačkom kvalitetom. Tako je u Schwelmu nastao Bitter CD a ujedno i marka Bitter. Iz istog razloga, nepouzdanosti talijanskih skupih auta je nastao i Mitrovićev Kodiak o kojem sam pisao. 
Kako je posao sa Bitterom CD išao dobro, prodajna mreža se 1976. širi na uvijek plodno tlo za egzotične aute, Švicarsku a izlaskom nasljednika SCa 1981. i Italiju. Svima poznati Opel Kadett C Aero je bio Opelov projekt u čijem je konstruiranju sudjelovao i Bitter. Kod njega su uz pomoć Irmschera nastali zadnjih deset najpoželjnijih Kadetta Aero sa širokim blatobranima, kožnim interijerom i duplim karburatorima. Kadett Aero je bio bitan projekt za Bittera jer je imao licencna prava i od svakog proizvedenog kod Baura u Stuttgartu dobio je 600 DM što je u konačnici iznosilo oko 800 000 DM. Uz vještine vozača utrka, sklonost sportu, slikarstvu, poduzetništvu i dizajnu Erich imao i inženjerskog znanja, na bazi Senatorovog 3.0 šestaka je uz pomoc Mantzela razvio 3.9 motor za svoga SCa.

1986. godine Erich registrira firmu u Americi, "Bitter California" i otvara auto salon na Beverly Hillsu. Nekako u isto vrijeme dolaze teška vremena. Prijevarom i falsificiranjem punomoći najbliži suradnik mu krade teško zarađenih 1,8 milijuna dolara. Rezultat: stečaj i nemogućnost ulaska u vlastitu firmu. Bitter, tvrd orah izgovara legendarnu "nećeš razbojniče" i ulazi u dugotrajan sudski proces. Poslije dugog suđenja pravda je zadovoljena ali su izgubljeni veliki novci i uništeni mnogi planovi. Slijedeći šok je bio ubojstvo Bitterovog bliskog prijatelja i investitora u firmu Leeja Miglina a 2005. su opet izgubljeni milijuni dolara još jednom prijevarom na Bitterov račun.

Erich, kao veliki borac koji se nikada ne predaje i uvijek ima nove ideje opet se oporavlja i kreće dalje. Slijedeće velike novce je zaradio kada je potpisao ugovor sa Isuzuom America o kupnji njegovog novog modela, Typea 3. Bitter je pripremio sve za proizvodnju ali iznenada Isuzu i GM odustaju i po ugovoru plaćaju Erichu veliku odštetu zahvaljujući kojoj više nikada nije morao raditi. Ali je htio.
I opet poznata njemačka upornost i marljivost, on ne razmišlja o mirovanju nego nastavlja ostvarivati svoje planove, 1998. u Braunschweigu osniva firmu koja je 8 godina radila razvojne projekte za Volkswagen. U godinama poslije dolazi Vero na bazi Holdena i posebni luksuzni modeli Opela sa značkom "by Bitter". Prošle godine je u Metzingenu pored Reutlingena otvoreno još jedno mjesto za ljubitelje automobila u Baden Württembergu, još jedan Motorworld u nizu. Prvi najmoprimac prostora u novom kompleksu je bio upravo Bitter koji sada tamo ima prelijep retro showroom.
Što je zajedničko svim vlasnicima i fanovima Bitter auta i čime se razlikuju od drugih ? Svi oni i dan-danas mogu pružiti ruku onome tko je konstruirao njihov automobil. I ne samo konstruirao, bio je i test vozač, vodio marketing i prodaju, allrounder stare škole. Nije ostalo još puno ljudi kao što je Erich Bitter. Znam za dvije knjige o Bitteru, ali s obzirom na prilično zanimljiv život čudi me da još nikome nije pala na pamet ideja o filmu, bar dužem dokumentarcu. Mnoge Bitterove auto-ideje su ostale samo ideje, neke dogurale do prototipova, ali ono što je završio do kraja napravio je kako treba.



BITTER CD


Prvi i definitivno najljepši Bitter, moj izbor. Počelo je sa studijom CD Opel Styling Centra na bazi velikog Diplomata koji je prikazan na IAA 1969. godine. Bitter je tada često bio gost u Rüsselsheimu i viđao studiju CD u Opelovom dvorištu a kada su u Opelu odbacili mogućnost realiziranja proizvodnje Erich je vidio svoju priliku. Paralelno je i legendarni majstor Frua imao zadatak da iz studije CD napravi vozljiv prototip. Ostalo je na prototipu, a i danas se lome koplja oko toga tko je i koliko imao utjecaja na konačni izgled Bittera CD. Jedno je sigurno, Erich je povukao konačne poteze olovkom, poslovne odluke i mnogobrojne pripreme za proizvodnju. Razvojni put je trajao od 1971. do 1973. i nastao je jedan od najljepših coupea 70ih, sličan Maseratiju Ghibli, zbog čistijih linija rekao bih i ljepši.

Kako je i Opel isporukom tehnike bio uključen u cijeli projekt oni su predložili ime Tourissimo. Od toga se brzo odustalo pa se auto na IAA 1973. predstavio kao Bitter Diplomat CD. U međuvremenu se Diplomat izgubilo i ostalo je CD što u stvari i je skraćenica za Coupe Diplomat. Bitter je uspio dogovoriti proizvodnju u Bauru u Stuttgartu gdje se auto radio od 1974. do jeseni 1979. Reklo bi se dobitna kombinacija za uspjeh : italo dizajn, american V8 power i made in Germany. Do početka proizvodnje od baze Opela Diplomata je ostala ručica mjenjača, volan i pogon. Odmah po predstavljanju nastupila je naftna kriza, ali Bittera direktno nije pogodila. Već prve godine je prodano 70 komada dok su mnogi konkurenti sa sličnim autima posustali. Bitter je odabrao 25 Opel Händlera preko kojih će se prodavati CD. Naravno trebalo je imati malo dublji džep za njega, sa 68 000 DM bio je duplo skuplji od Porschea 911 S i tada najskuplji njemački auto. Sukladno tome i kupci, pola F.C. Bayerna je vozilo Bittere, Paul Breitner, poslije Rummenige, Walter Röhrl, Howard Carpendale, bavarski princ Leopold i mnoga druga poznata i nepoznata lica koji su usput za Ericha bili jako dobra reklama. Na kraju proizvodnje 1979. koštao je 75 000 DM. Napravljeno je 396 Bittera CD, točan broj preživjelih ne znam, procjene su da ih je još pola u voznom stanju.

Idemo na tehniku. Dakle dorađeno podvozje Diplomata, njegov 5.4 V8 motor, mjenjač i diferencijal, što je rezultiralo olakšanim popravcima i održavanju u bilo kojem Opel servisu. CD ima sve plinske amortizere, ventilirane diskove na sva četiri kotača, gume širine 215 cm na felgama 14 coli, dug je 485 cm i težak gotovo 1700 kg. Motor je bio jak kao 230 konja i imao je američki moment 427 Nm na 3000 obrtaja. Ubrzava 9,2 sec do 100 a juri ako zatreba i 220 kmh uz potrošnju od 13 do 17 litara benzina. Kritike u testovima su najčešće bile upućene automatskom mjenjaču sa 3 brzine za kojeg nije bilo alternative. Za sve ostalo pozitivne ocjene, izrada je bila odlična, hvalili su karoseriju koja se ne uvija, kvalitetno urađene detalje, nema šuma vjetra ni pri većim brzinama, gotovo sve. Iznad svega izgled. Naravno da Bitter CD nije bio namijenjen jurnjavi, njegova disciplina je bila cruising i dugi zavoji. U testu Auto Bild Klassika od prije četiri godine je CD u usporednom testu nadmoćno pobijedio Jaguara E, Citroena SM i Jensena Interceptora. E sad, da su test pravili Englezi vjerojatno bi bilo drugačije, ali kada bih mogao birati između ta četiri auta i moj izbor bi bio Bitter. Rijedak je, lijep, pouzdan i od ove četvorke vjerojatno najbolji auto za svaki dan.


BITTER SC


Ovaj auto je bio nasljednik CDa i uvijek me podsjećao na Ferrarijev koncept Pinin ili Ferrarija 400. Nikakvo čudo, i SC je dizajnirao Talijan, Giovanni Michelotti koji je napravio i prvi prototip, iako je prve poteze olovkom povukao sam Erich.
Što se tiče izgleda , meni je SC u odnosu na CD korak unazad ali moramo uzeti u obzir da su ipak nastupile ćoškaste osamdesete u svijetu dizajniranja automobila. SC se proizvodio od 1981. do 1989. i po broju prodanih primjeraka je najuspješniji Bitter ( 461 komada, od toga 432 sa lijevim i 29 sa desnim volanom ). Razvoj modela je Erich započeo još 1977. uz pomoć Opela kao i u slučaju prethodnika CD. Aerodinamička ispitivanja su provedena u Pininfarininom zračnom tunelu. Sam razvoj i priprema za proizvodnju su koštali oko 8 milijuna DM, a ostatak investicije još 7 milijuna. SC bi značilo "Senator Coupe" iz čega je jasno da je Erich ostao vjeran Opelovoj tehnici, pa je baza za SC postao tada tehnički najnapredniji i najveći Opel - Senator A.

Talijanski dizajn, njemačka kvaliteta, sve je obećavalo. Ali u samom početku proizvodnje je ispalo  "talijanska kvaliteta" jer su se mnogi poslovi radili u Italiji za što je bilo neophodno osnovati i firmu pod nazivom "Bitter Italia". Trebao se kao i CD raditi u Stuttgartu kod Baura ali je BMW bio brži i Baur je počeo za njih sklapati BMW M1.
Prve karoserije su se radile kod OCRAe u Torinu. Tamo su bez iskustva i bezvoljno napravili prvih 79 karoserija koje su hrđale već na putu preko Alpi do Bitterovog Schwelma gdje su aute sastavljali 45 ljudi. Trajalo je to do 1982. Tada je Bitter zbog aljkavosti ljudi iz OCRAe koji su koristili reciklirani ruski čelik raskinuo ugovor i posao prepustio pravim majstorima sa iskustvom i reputacijom - ILCA Maggiore, isto iz Torina. Oni su uz bolji kvalitet izrade i bolje materijale još i zaštitili karoserije temeljnom bojom. Lakiranje i ugradnju stakala je odrađivao Zagato. Problem sa hrđom je riješen, u Schwelmu se radilo punom parom ali im je ponestalo mjesta zbog velikog broja narudžbi. I tada je sklapanje preseljeno u Graz kod Steyr-Pucha da bi se ispoštovali rokovi isporuke. Još koji detalj koji govori koliko je Italije u Bitteru SC : sjedišta su me uvijek podsjećala na one iz Maseratija Biturbo ili Quattroportea. Poslije sam saznao zašto, gotovo su ista jer ih je radilo isti majstor, Franco Gavina u Grugliascu pored Torina. Stražnja svjetla su identična onima Lancie Bete Montecarlo a prednja Ferrarija Mondiala.

Snaga se prenosila preko GMovog Turbohydramatic mjenjača a Bitter je kao opciju ponudio i 4WD od Fergusona, no zbog velike doplate od 35 000 DM ostalo je na 6 naručenih 4x4 auta. Osnovna cijena Bittera SC je bila 99 000 DM. Premijeru u velikom stilu SC je imao na Velikoj nagradi Monaca 1980. kao safety car. Od toga dana je cijeli svijet znao za Ericha Bittera. Ovjes od Senatora nije bio minus za SCa, zapravo je odlično ležao na cesti, samo je bio malo tvrđe podešen od Senatora ili Monze. U početku su za SC bili planirani V8 motori od Holdena ili Lamborghinija Urraca, čak su bili i testirani. Ali pošto je po procjenama pola proizvedenih auta trebalo biti za izvoz, većinom za Ameriku, ta opcija je zbog bučnih i nepogodnih motora po američke eko-norme otpisana. Uz to su i Opelove KAD limuzine i V8 motori postali stvar prošlosti pa je izbor  pao na 3.0 šestaka iz Senatora/Monze sa 180 ks. A kad su razmaženi Amerikanci počeli slati feedback tipa "Bože Petra... pa ovo su motori za kosilice a ne za veliki 2+2" Erich je stupio u kontakt sa čarobnjakom za motore iz Oberhausena - Dieterom Mantzelom. Zajedno su razradili plan, konstruirana je nova radilica i još mnogi dijelovi za Opelov šestak i 1984. je nastao 3.9 langhuber koji je bio jači i eliminirao manjkavosti serijskog Opelovog motora. 210 ks i 327 Nm su bili dovoljni da auto težak 1560 kg sprinta do 100 u 7,6 sec i postigne maksimalnih 230 kmh.

1982. godine je tržištu ponuđen i jedan od najljepših cabrioleta početka 80ih, Bitter SC Cabriolet. Napravljena su dva prototipa i 20 serijskih auta. Prodavao se po cijeni od 168 500 DM a krov mu je radio Keinath u Reutlingenu. Dvije godine poslije predstavljen je i SC Sedan na produženoj bazi Coupea, lijepa sportska limuzina duga 506 cm. Prototip sa 3.0 motorom je završio kod nekog kolekcionara u Nizozemskoj, a od 4 serijska auta koji su imali 3.9 motor dva su završili u Americi. Jednog od dva evropska sam vidio ove godine na Retroclassics sajmu.





« Zadnja izmjena: 06 Srpnja, 2020, 23:05:00 sigmafahrer »
 
The following users thanked this post: veky, werdas, OVERDOSEDSPEEDJUNKIE, tomtom

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
Odg: BITTER
« Odgovori #1 : 06 Srpnja, 2020, 21:19:18 »
OSTALI BITTER AUTI I PROTOTIPOVI



Bitter Blazer 1976.

- je u stvari prerada Chevroletovog uspješnog terenca. Prednja maska mu je zamijenjena onom od Opel Admirala B a unutrašnjost je urađena puno luksuznije u Bitterovom stilu. Ostao je unikat.

Bitter Rallye GT 1984.

Ovaj roadster je zamišljen kao ulazni, jeftiniji model Bitter programa. Prototip je napravljen uz pomoć Eberharda Schulza
( Isdera http://oldschoolhr.com.hr/forum/index.php?topic=36809.msg517602;topicseen#msg517602 ).
Trebao se raditi usporedo sa SCom kod Steyra u Grazu a osnova je bila Manta B ispod potpuno plastične karoserije. Bio je puno ispred svog vremena, u to vrijeme nije bilo puno takvih auta, tek puno godina poslije je došla Mazda Miata i BMW Z1. Pogledajte ga i probajte ga smjestiti u neko vremensko razdoblje, 1994. ili 2004.? Da, ali 1984.? Ne, nikako. Bilo je upisano preko 1500 narudžbi po cijeni od 40 000 DM. Opet ali... Opel nije mogao garantirati do kada će se Manta proizvoditi niti ispuniti obećanu isporuku Mantinih dijelova i projekt je propao. Inače je bio najbliži serijskoj proizvodnji od svih Bitterovih ideja.

Bitter Type 3 1987.


Type 3 je bio prvi Erichov projekt poslije financijskih problema u koje su ga uvalili drugi. Nastao je u Americi, naručitelj je bio Isuzu America, dio GMa. Auto je bio na bazi nove Opel Omege sa 3.0 motorom, poslije u planu bili i 24V Opelovi motori. Trebalo se proizvesti 20 000 komada, ali Isuzu raskida ugovor. Bitter se u ugovoru osigurao i dobio je poveliku sumu dolara kao odštetu. Jedan, zeleni Type3 je zdrobljen u crash testu a preživjelo ih je tri : žuti, crveni i crni kojeg sam vidio prošle godine u Stuttgartu. Paralelno, iste godine je napravljen i jedan Type 3 Sedan koji je mijenjao ime u Type4, pa Diplomat, pa opet Type3 Sedan.

Bitter Tasco 1991.

Ovaj auto je od Bittera naručila japanska firma FEDCO, a napravljen je u suradnji sa MGA. V10 motor u sredini je Chryslerov, kao onaj u Viperu. Ovaj aluminijski supercar je predstavljen na IAA 1991. Napravljeno je dva komada, jedan je u privatnim rukama, stanje nepoznato. Drugi koji je bio zelen prelakiran je u plavo i stoji u muzeju u Coventryju pod imenom "1991 Baltic concept car".

Bitter Berlina 1994.

Ručno urađen jedan tirkizni primjerak. Ispod kože je to bila malo duža Omega B sa 3.0 V6 turbo motorom i 300 ks ( isti motor je u službenoj Omegi vozio i prof. Fritz Indra). Predstavljen je na Nürburgringu, javnost je bila oduševljena, zanimanje potencijalnih kupaca veliko. Prikazan je i 1995. u Frankfurtu i Ženevi. Projekt je zaustavljen zbog nedostatka novca.

Bitter GT1 1998.

GT1 je trkaći auto za FIA GT utrke Holanđanina Toine Hezemansa napravljen na produženoj šasiji Lotusa Elisea. Motor je Viperov V10, jedan je urađen za Hezemansov trkaći tim a drugi za privatnog naručitelja iz Švicarske. Zbog nekih FIA-pravila nije se mogao zvati Lotus pa je Hezemans pozvao svog poznanika Bittera koji je donirao ime za auto.

Bitter CD 2 2003.

Napravljen samo jedan 2003, predstavljen na ženevskom auto salonu gdje je dovežen na vlastitim kotačima. Baza australski Holden Monaro. Meni izgleda odlično, pozdrav Fiatovom Coupeu .

Bitter Vero

Australija - eksperiment broj dva iz 2007. Ovo je uz CD i SC treći Bitterov auto kojega možemo svrstati u serijsku serijsku proizvodnju. Baza je Holden Statesman, motor je V8 6.0 sa 378 ks a proizvedeno ih je 18 komada. Dvije godine poslije, 2009. prerađen je Holden Calais u Bitter Vero Sport sa 6.2 motorom i 435 ks koji je ostao unikat. Jednog Vera vozi gazda Erich i njegov nećak te ga povremeno izlože na sajmovima, taj auto sam imao sreću vidjeti uživo.


STANJE NA TRŽIŠTU
Teško je govoriti o stanju na tržištu o autima proizvedenim u tako malom broju. Na evropskim oglasnicima je na prodaju relativno malo Bittera, oko 15 komada. Aktualno jedan Vero za 26 t€ , nekoliko CDa i SCa. CD je po oldtimer katalozima vrijedan između 20 i 65 t€, ovisno o stanju, u praksi se prodaju po cijeni 45 do 70 t€. SC je logično dosta jeftiniji, po katalogu 15 do 40 t€ a u oglasnicima od 25 do 50 t€. Osobno, ne mogu reći ni kako se auti voze niti ih usporediti s nečim, ali vjerujem vlasnicima Bittera. Kada bih bio u mogućnosti napraviti neku svoju kolekciju oldtimera od dvadesetak auta, jedan Bitter CD sa SC Ronal felgama bi bio među njima, taj auto mi je primjer iz enciklopedije jednog V8 coupea. Uz sve to ekskluzivnost i saznanje da imaš auto koji rijetki imaju a ne košta bogatstvo.

Kada sam prvi put čuo za Bittera? Opet od mog starog, sjećam se da je govorio "e, to su ti najbolji Opeli". Ali bio sam premlad da skontam. Možda sam vidio i prije slika Bittera ali prve prave informacije o Bitteru sam pročitao u automotorsportu u jesen 1984. Kiosk u centru Županje gdje je znalo doći par primjeraka automotorsporta, na naslovnici 190 2.3-16 i Bitter SC, morao sam ga imati. Test Götza Leyrera o Bitteru SC ostao mi je dugo u pamćenju. Kako se auto časopisi gomilali dolazio sam do sve više informacija o Bitteru, ali ono pravo je bilo tek kad sam počeo uživo viđati Bittere zadnjih godina i saznao koliko malo znam o ovoj egzotičnoj marki.
Naravno vrhunac je bio kada sam prošle godine na Retroclassicsu upoznao Ericha a ove godine nakratko i popričao s njim. Doživio sam to kao neki mladac koji upozna neku nogometnu zvijezdu. Jesenas, na susretu američkih auta u Sindelfingenu me iznenadio Bitterov štand i tada sam upoznao Markusa Ericha Bittera, Erichovog nećaka koji je ozbiljno preuzeo budućnost firme u svoje ruke ali se brine i o tome da se ne zaboravi bogata prošlost ove marke. Saznao sam neke stvari koje nisam znao, pričali smo i o Bitter autima na istoku Evrope. Markus ne zna za ijednoga u Hrvatskoj, ja sam vidio sliku nekog Bittera na Jadranu ali zaboravio sam gdje, koje tablice, vjerojatno njemačke. Pa ako netko ima neku informaciju o hrvatskim Bitterima javite. Markus je spomenuo mađarskog građevinskog poduzetnika koji ima kolekciju Bittera i zanimljivo je da su svi registrirani i voze se.
Zadnji susret sa Erichom je bio ove godine na Retroclassicsu, upoznao sam i njegovu suprugu, pričali smo o njihovim ljetovanjima na Jadranu. Rekao sam mu da bih napisao nešto o njemu na oldschool forumu za hrvatske ljubitelje oldtimera, on je ponudio pomoć ako bude nedostajalo podataka.Tako da je gospodin Bitter ovaj tekst dopunio nekim informacijama i na kraju odobrio.


« Zadnja izmjena: 06 Srpnja, 2020, 22:58:25 sigmafahrer »
 
The following users thanked this post: tomtom, jeep frik

Offline old dog

Odg: BITTER
« Odgovori #2 : 06 Srpnja, 2020, 23:11:48 »
Odlican tekst! Kao i većina tvojih, gust za pročitati.
A čovjek je bio majstor, uzme opel i napravi auto od njega.. Šalim se malo. Ali s druge strane šta bi sad s opelom? Sjeo i plakao..
///// uno 1.9 TD
 

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
Odg: BITTER
« Odgovori #3 : 06 Srpnja, 2020, 23:36:22 »
Hvala
uzme opel i napravi auto od njega..

 :biggrin: :lol: :biggrin: a je, tako je bilo

« Zadnja izmjena: 06 Srpnja, 2020, 23:53:13 sigmafahrer »
 

Offline sarmaguru

Odg: BITTER
« Odgovori #4 : 07 Srpnja, 2020, 10:23:34 »
Odličan članak  :cool:
Definitivno filmski scenarij
 
The following users thanked this post: sigmafahrer

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
Odg: BITTER
« Odgovori #5 : 07 Srpnja, 2020, 14:23:12 »
Evo sad malo većih slika da znamo o čemu se radi

BITTER CD

















SC COUPE









SC CABRIOLET i SC SEDAN








BLAZER




RALLYE GT






TYPE 3 i TYPE 3 SEDAN







TASCO


BERLINA


GT1


CD2





VERO


INSIGNIA BY BITTER









 

Offline Ivan1531997

  • Junior member
  • **
  • Postova: 82
  • Thanked: 18 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Jarmina
  • Vozilo:: Maserati BITURBO, JAGUAR XJ12L, Porsche 944 turbo, SAAB 99, Peugeot 404, Opel Olympia
Odg: BITTER
« Odgovori #6 : 07 Srpnja, 2020, 18:08:12 »
Bome opširan tekst, zanimljivi auti i zanimljiva priča. Šteta što ih nema kod nas, volio bi vidjet uživo kako to izgleda.
Sjedala stvarno skoro pa ista kao u Biturbu.
 

Offline jeep frik

Odg: BITTER
« Odgovori #7 : 07 Srpnja, 2020, 19:55:54 »
Mali doprinos temi. Katalog 90'.







 
The following users thanked this post: sigmafahrer

Offline tomtom

Odg: BITTER
« Odgovori #8 : 08 Srpnja, 2020, 06:18:07 »
Čekam ovaj tekst k'o ozebli sunce.
Hvala Ti, baš sam sa guštom pročitao - dva puta! :good: :good: :good:
Kad popijem pet gemišta, fićek ide kao ništa, nema brda nema zavoja, policija neka maše.....
 
The following users thanked this post: sigmafahrer

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
Odg: BITTER
« Odgovori #9 : 08 Srpnja, 2020, 14:05:32 »
Ti si Tomislave prvi "namirisao" ovu priču  :yes: ;D :thmbup:

Da dopunim još kojom slikom :

Godina 1960. , u vrijeme uske suradnje sa Carlom Abarthom kada je Erich vozio brze Abarthe



"Crna udovica", race maschina s kojom je počela dugogodišnja veza sa Opelom



Izrada CDa kod Baura u Stuttgartu





Sklapanje SCa u Erichovom Schwelmu i skršeni SC koji je bio neophodan za prolaz auta na prvom tehničkom pregledu i upis u registar proizvođača




Jedan od deset Kadetta C Aero na Bitterov način



Type 3 Sedan dok je još bio projekt na papiru


« Zadnja izmjena: 08 Srpnja, 2020, 14:08:20 sigmafahrer »
 

Offline OVERDOSEDSPEEDJUNKIE

Odg: BITTER
« Odgovori #10 : 08 Srpnja, 2020, 15:01:49 »
Nije da vršim pritisak  :biggrin: hoće bit što o Manzelu? Njegova proširena Manta s kraja 80-ih mi je bila  :nyam:
NO GANDINI - NO LAMBORGHINI
Ima vozača....ima pilota....ali nema Senne
Nakon Senne? Samo sjene.
 

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
Odg: BITTER
« Odgovori #11 : 08 Srpnja, 2020, 17:47:09 »
Baš gledam plan za pisanje tih priča, imam i Mantzel u planu, ali tek za slijedeću godinu. Puno toga sam si isplanirao ali vremena malo, tako da ako ispunim  pola toga bit će dobro.
Kad smo kod toga ako netko ima vremena da proda, ustupi, može i zamjena, dajem neke felge, dijelove u zamjenu  :biggrin2:
Može i posudba, vraćam kad odem u penziju.Adresu šaljem u pp :biggrin:

Ove godine je Manti i BBSu 50 god, Drögmölleru 100, Lorinseru 90, Bauru 110 pa sam mislio nešto o njima. I Schnitzer je u planu ove godine, ali ne vjerujem da ću sve stići.
 
The following users thanked this post: OVERDOSEDSPEEDJUNKIE, Adam.

Offline Bellof

Odg: BITTER
« Odgovori #12 : 08 Srpnja, 2020, 18:19:16 »
Daj ti prvo Schnitzera, to je bila firma dok je oni pokojni brat bia živ, nije bilo večeg stručnjaka za turbo motore, danas su spali da su samo šminka.
 

Offline sigmafahrer

  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 2033
  • Thanked: 707 times
  • Spol: Muški
  • Lokacija: Stuttgart
  • Vozilo:: Citroen CX, Mitsubishi Sigma, Jaguar XJR
Odg: BITTER
« Odgovori #13 : 09 Srpnja, 2020, 17:10:10 »
Zaboravih još jedan auto u čijem je nastajanju sudjelovao Erich. Nije oldtimer pa nećemo puno njemu. Riječ je o malom autu IMZA 700 turske firme Jetpa  :klinac:


Evo i Markusa Bittera, Erichovog nećaka koji polako preuzima poslove oko firme. Sreli smo se u Böblingenu gdje je dovezao Bittera Vero koji je u njihovom vlasništvu





 

Offline Boxer

  • Administrator
  • Antique Member
  • *****
  • Postova: 3115
  • Thanked: 144 times
  • Spol: Muški
    • http://alfa-corse.com
  • Lokacija: Čakovec
  • Vozilo:: Ponovo Alfa Romeo Sprint QV
Odg: BITTER
« Odgovori #14 : 09 Srpnja, 2020, 22:03:41 »
Ima zanimljivih kreacija ali onaj s lampama od Calibre je fail žestoki. Al svakako izuzetno zanimljiva tema  :good:
Hrđa bez granica