Pontedera...
Mali industrijski gradić smješten u talijanskoj pokrajini Toscani, osim po dobrim vinima, poznat je i po neobičnim prometnim sredstvima na dva kotača. Davne '46e godine, Enrico Piaggio nije ni slutio kakvu će revoluciju izazvati sa svojim vozilom sklopljenim od rashodovanih avionskih dijelova.
Pogodili ste, radi se o Vespi, vozilu koje je omogućilo jeftin i praktičan prijevoz, motoriziralo poratnu Italiju, u 70 godina proizvodnje prodalo se u više od 16 milijuna primjeraka i postalo ikona stila i simbol Italije.
Kako mi je Vespa idealno sredstvo za brzo kretanje u gradskim vrevama, nakon prodaje najbrže dvistače istočno od Pontedere trebalo je naći dostojnu zamjenu za istu, i nakon dosta vremena kupljena je moderna Vespa. GTS, pali se na botun, malo troši, pristojno ide, ima Leo Vince auspuh, štelujuće amortizere, i još par pikanterija koje čine svakodnevicu ljepšom.
DNA originalne Vespe je i dalje prisutan, okretan je kao i svaka "prava", praktičnost je tu, ali nekome tko je napravio previše kilometara na starim Vespama nešto je nedostajalo. Miris dvotaktola, šaltung, ili možda redovite modrice na desnoj nozi.
Činilo se da će opet trebati tražiti novu igračku... Ali ovaj put je ona ipak mene našla. :D