Iiiii, tu dolazimo do curice koju imam danas :)
Kako vječito bezveze visim po index oglasima, iz zabave/dosade, jednog dana iskoči ona!
Reko, ovo će neko brzo pokupit, nema mi smisla niti zvati, pitat, nije dva vrata, kako je dovest od gori, i još sto pizdarija mi je prolazilo kroz glavu i nisam se odlučio prvi put, zanemarim oglas.
Ali otada je u meni kuvala ideja, i oko Božića pomislim, idem poslat poruku prodavatelju.
Čovik kaže da, još je na prodaju! I opet, ja se mislim, mislim, i napokon se nakon stotog nagovora moje bolje polovice odlučim da odem po nju! I tako se nas dvoje zaputimo u ZG po nju :)
Doduše, kada sam došao gore, doživio sam blagi šok. Auto nije izgledao ni upola kao na slikama. Fale tapecirunzi zadnjeg kraja, šiber pušta, goriva je možda bilo u njoj 3-4 deca, polomljene neke plastike unutra, gume polu prazne... Uglavnom, auto kako je odjavljen 8 mjeseci prije, nije se ni pomakao s mista. Očekivao sam da stanje nije kao na slikama, ali sam isto bio malo šokiran.
Al ajde, kada smo već prošli toliki put, bar ću napravit đir i razmislit šta napravit. Prodavač kaže da je auto u 100% voznom stanju. Kako je izgledala kad sam stigao:
E,kad san napravio taj đir, vidio sam potencijal, duša mi je sila na misto šta bi se reklo, iako auto po nićem nije bio reprezentativan za prodaju. Dogovorio sam se s vlasnikom za cijenu i krenemo napravit ugovor i stavit probne. U tom momentu smo se oboje, svako za sebe mislili da nećemo izić sa Trešnjevke s njim, a kamoli do Dalmacije, al eto srića prati hrabre
I u priču sa čovikom, njegov otac je prvi vlasnik bio, kada je preminuo on ju je nastavio voziti i to do dana kada sam ga ja došao kupiti. Doslovno su on i žena pustili suzu kada sam krenuo s njom, ipak je bila u obitelji preko 30 godina. Srećom, odmah je benzinska bila 50 metara od tu i odmah je bilo pumpanje guma, livanje goriva i promjena brisača, i iskreno bila me trta dokle ću doći s njom. Ali kad smo se na Lučkom uključili na auto cestu, auto je odjednom prodisalo i počelo se osjećati i voziti kako treba, mehanički je stvarno u jako jako dobrom stanju obzirom na godine i već sam pomislio da neće biti problema na povratku doma, i tako je i bilo. Odradila je skoro 500 km bez greške, do Karlovca auto cestom, a od Karlovca starom cestom. Osjećaj je bio nadnaravan i bio sam presritan. Evo jedna sa benzinske na putu doma: