Walter RöhrlOvo je priča o jednom od moja dva vozačka uzora, o Walteru Röhrlu. Drugi je bio moj otac. Walter je rođen iste godine kada i moj otac, 1947. Svakako jedan od najvećih vozača svih vremena. Ja dijelim mišljenje Nikija Laude da je najbolji vozač na svijetu. U prvom redu rallye vozač, ali ni druge discipline mu nisu bile strane, vozio je sve što ima kotače. Po mnogima, trebao je naslijediti svog oca u klesarskom zanatu, ali on je imao druge ideje. Počeo je raditi u katastarskom odjelu biskupskog ordinarijata grada Regensburga. Odlučujući trenutak u životu se desio kada je nadređeni koji nije imao vozačku zatrebao vozača zbog čestih putovanja. Walter je uvidio čari vožnje i počeo je skupljati iskustvo najprije na službenom Fordu 17M, a poslije na Mercedesu 200d. Godišnje je pravio 130 000 km. U slobodno vrijeme je skijao sa prijateljima, između ostalih sa Herbertom Marecekom koji je prvi u njemu vidio talentiranog vozača. Kako Walter nije imao novaca, Herbert mu je omogućio prvih pet utrka. Bio mu je i prvi suvozač u prvoj utrci na Rallye Bavaria 1968. u Fiatu 850 Coupe.
Ozbiljne utrke počinju 1971. kada ga Ford tim Jochena Kleinta poziva za volan Ford Caprija u njemačkom rallye prvenstvu. Nastaje pritisak od strane majke, jer je prije toga u prometnoj nesreći poginuo Walterov stariji brat i Walter se povlači iz utrka. Pauza je trajala godinu dana kada je shvatio da ne može živjeti bez rallye utrka. Godina 1972. ostaje zapamćena po nastupu na Olympia rallyeu gdje je bio brži od vrhunskih vozača poput Mikkole i Waldegarda. Slijedeće godine potpisuje za Opel koji se tada u rallyeu natjecao preko Irmschera. Počelo se sa Commodoreom koji je često ostajao bez kočnica pa je Walter koristio nanose snijega uz cestu da ga uspori. Ascona A je bio već ozbiljniji trkaći auto, sa kojom su došli i prvi bodovi u Evropskom rallye prvenstvu. Slijedeće, 1974. godine sve preuzima Opel tvornički tim, puno se uložilo, Walter i suvozač Berger pobjeđuju u 6 od 11 utrka i postaju evropski prvaci. Godine 1975. se Opel tim orijentirao na svjetsko prvenstvo, ali uspjeh izostaje. Walter sa Asconom osvaja svoju prvu pobjedu na svjetskom prvenstvu na Akropolisu. Ali kada je Ascona zamijenjena lošijim Kadettom C, tu sve staje. Kvarovi i neuspjesi se nižu i u 1976. Godinu 1977. obilježava prijelaz iz Opela u Fiat kao vozač-gost kada je postao miljenik talijanske publike. Bitan trenutak je novi suvozač Christian Geistdörfer, čovjek čije ime će u budućnosti uvijek stajati uz ime Waltera Röhrla. Uz njegovu pomoć Walter će pobijediti u 13 od ukupnih 14 pobjeda u svjetskom rallye prvenstvu. Zanimljiva je i epizoda u DRM kružnoj utrci kada je Walter pokazao da zna voziti i druge discipline. Za volanom Schnitzerovog BMWa 02 bio je vodeći u utrci do trenutka kada se stražnja osovina rastala sa karoserijom.
Kada su u Fiat/Lanciji uvidjeli da bi Röhrl mogao sa nekim drugim timom ugroziti Munarija u Stratosu, Talijani su mu 1978. ponudili mjesto u tvorničkom timu za volanom Fiata 131. Tada je Walter doživio do tada nezamislivu atmosferu. Sve first class, vrhunski hoteli, visoko društvo, isprobavanje Stratosa, skupa odjeća, bezrezervna podrška tima. Koliko je Walter bio zatečen svime govori i anegdota kad mu je u avionu prišao obožavatelj i tražio autogram. Tek poslije su mu rekli da je to bio Rod Stewart. 1980. je sve bilo perfektno, 131 je radio besprijekorno, 11 pobjeda iz 13 nastupa i dolazi naslov svjetskog prvaka. Ali ostvaren je i Walterov vlastiti cilj, prva pobjeda na Monte Carlu. Iste godine nastupa i na svjetskom prvenstvu sportskih auta gdje na 6 sati Brands Hatcha osvaja prvo mjesto sa Lancijom Montecarlo Turbo. Poslije osvajanja prvog naslova svjetskog prvaka, održana je zanimljiva utrka protiv dvostrukog prvaka F1 Emersona Fittipaldija koja puno govori o Walterovom multitalentu. Prva utrka u F1 bolidu Fittipaldi pobjeđuje sa 3 sek prednosti, druga utrka u rallye autu Röhrl pobjeđuje sa 28 sek prednosti.
Godina je 1981. Walter je ostvario ciljeve i htio se povući iz ovog sporta. Odgovorio ga je Geistdörfer, a ubrzo dolaze ponude od Audija i Mercedesa. Sa Mercedesom je potpisao petogodišnji ugovor i testirao 500 SLa za rallye. Ali zbog nesporazuma oko auta i naknadnih traženja garancije od strane Mercedesa da će pobjeđivati Walter raskida ugovor. Dobio je otpremninu od skoro milijun maraka. Ostatak godine vozi kod Porschea u svim mogućim natjecanjima. Sa 924 Carrerom GTP prvi puta vozi Le Mans, pobjeđuje u klasi a ukupno je bio sedmi. Kako Porscheu rallye nije bio prioritet, Walter se za sezonu 1982. vraća Opelu. Stroj za utrke je ovaj put perfektna Ascona B 400, sa kojom Walter ostvaruje drugu pobjedu na njemu najbitnijoj utrci u Monte Carlu. Ovo je bila sezona rivalstva sa Michelinkom Mouton i vrijeme kada je među 4x4 autima Walter sa stražnjim pogonom pokazao tko je gazda. Postaje drugi puta svjetski prvak u rallyeu. Bio je toliko brz na jednoj etapi Monte Carla, da ga je netko nadmašio tek 2007. godine. Zbog neslaganja sa sportskim odjelom Opela Walter odlazi i 1983. potpisuje za Lanciu. Te godine počinje ludilo Grupe B, a Walter i Christian sudjeluju u Lanciji 037. Stvari u Lanciji su se odredile za stolom, cilj je bio titula za proizvođače i po mogućnosti za prvog vozača Markku Alena. Walter je pristao pomoći da se ovo ostvari pod uvjetom da on izabere jednu utrku gdje će pobijediti. Naravno, izabrao je Monte Carlo i tamo pobijedio. Lancia osvaja naslov za proizvođače, a Walter je drugi vozač svijeta i to zbog činjenice da je zbog timskog dogovora propustio jednu utrku. Walter je predvidio da bez 4x4 neće ići lako i za sezonu 1984. se vraća u svoj Bayern i potpisuje za Audi. Dolazi Quattro vrijeme.
Nova sezona osim privikavanja na quattro pogon donosi i izazov odmjeravanja snaga sa Blomqvistom. Ponavlja se scenarij iz Lancije, i ovaj puta je morao raditi za tim i Blomqvista. I opet, Röhrl zauzvrat traži jednu ravnopravnu utrku, bira opet Monte Carlo. Rečeno-učinjeno, opet pobjeđuje na Monte Carlu, ali je na kraju sezone tek 11. Godinu poslije, 1985. treći je vozač svijeta, ali među kakvim vozačima ! Sam Walter kaže da je danas šokiran snimcima iz doba Grupe B kada su ulijetali među fanatične navijače. 1987. dolazi kraj opasnoj zabavi, grupa B je ukinuta, a Walter vozi nekoliko utrka na pitomijem Audiju 200 i završava rallye karijeru pobjedom. Iz te godine je zanimljiva i epizoda na Pikes Peaku, kada je kao rookie sa Quattrom S1 postavio novi rekord staze i postao prvi čovjek koji je uspon prema oblacima odvezao za manje od 11 minuta. Slijedećih godina Walter radi kao test vozač kod Audija sudjeluje u razvoju V8 DTM auta, quattro trkaćih auta za IMSA i TransAm seriju i povremeno se utrkuje u Americi. 1990. je bio podrška Stucku u DTMu protiv armije Mercedesa i BMWa M3, za volanom Audija V8. Treba li reći da je bio brži od Stucka. Nastupio je na samo tri utrke, a izabrao je Nürburgring da pobijedi. I pobijedio je. Hans Joachim Stuck je sam priznao da je puno naučio od Waltera i da mu je on pomogao da osvoji naslov u DTMu. Poslije izlaska Audija iz DTMa 1992. je Walteru saopćeno da treba raditi na razvoju novog trkaćeg auta sa prednjom vučom, Audiju A4. Ideja sa prednjom vučom mu se nije svidjela, pa je isti dan dao otkaz, a poslije osam dana postao Porscheov zaposlenik.
Za Porsche je Walter emocionalno vezan. Brat mu je poginuo u Porscheu, njegov prvi auto je bio 356. Još je 1982. tajno testirao 4x4 pogon za Porsche na Turrachu. Kada bi Porscheovi test vozači dolazili do svojih granica, zvali su Waltera. Bez njega 959 ne bi bio ono što je. Kad je on rekao "sad je perfektan" krenuo je u proizvodnju. Za svoje zasluge na razvoju super Porschea Helmut Bott mu je obećao jednoga. Doduše ne na poklon, ali za male novce. Vrijeme je prolazilo, Walter je na obećanje i zaboravio ali Bott nije. Postao je vlasnik auta koji je po njegovim riječima bio daleko ispred svih auta svog vremena i vozio ga slijedećih 11 godina. Od prve minute je vezan za razvoj Carrere GT, zadnjeg analognog superauta, a poslije je sudjelovao i u nastanku 918ke. Walter se do 2019. bavio testiranjima, a od tada više prezentiranjem novih Porschea potencijalnim kupcima. Kaže da "iako je sve postalo sterilnije zbog VW utjecaja, Porsche je još uvijek najbolji" i "dok sam živ u mojoj garaži će biti Porsche". Kroz njegovu garažu su prošli mnogi auti, trenutno ima dva 356 i nekoliko 911.
Walter je stidljiv čovjek, nikada nije volio gužve, proslave i puno ljudi na jednom mjestu. Skroman je i smiren. Od osvojenih 1000 pehara, 992 je poklonio. Živi u Bayernu, u Sankt Englmaru sa suprugom Monikom i nemaju djece. Privatno se druži sa Sebastianom Ogierom. Vjera mu je prilično bitna, prisjeća se svojih startova sa utrka kada je najčešće molio: "Bože, ne moraš mi pomoći da pobjedim, to ću sam, ti mi samo pomozi da mi se ništa ne desi". Evo još nekih Walterovih citata : "Za sve preko osam minuta ne stavljam kacigu" ( kada priča o vremenima kruga na Ringu ), "Nemaš vremena za strah" ( o grupi B ), "Dobri vozači imaju mušice na bočnim staklima", "Pravi auti su gurani a ne vučeni". "Dugog" kako ga zovu zbog njegovih 196 cm visine nisu toliko proslavili njegovi rezultati u motorsportu, ima i trofejnijih vozača. Ali njegova svestranost, umijeće vožnje, upornost, brzina na svim podlogama, povratne informacije o autu, smirenost, hrabrost ga čine jednim od najvećih vozača u povijesti motorsporta. U Italiji je već davno od 100 stručnjaka iz automoto sporta proglašen rally vozačem stoljeća a u Francuskoj od svojih kolega "Rally vozač milenija". O njemu su napisane na desetke knjiga, hodajuća je legenda i ljudi ga cijene. I danas, poslije 9 milijuna kilometara još uvijek ima pun kalendar obaveza, treninzi dobre vožnje, povijesne utrke, čovjek je sa skoro 80 godina još uvijek pun pozitivne energije. Na pitanje koliko je zaradio u karijeri odgovorio je: "Ne treba mi helikopter, jahta, kuća na Floridi da bih bio sretan. Bicikl, krug po šumi i par maraka u džepu za peciva mi je dovoljno".
Pratim Röhrla kroz razne časopise: sport auto, ADACmotorwelt i dr. od mog polaska u osnovnu školu krajem 70ih. Skupljao sam slike, intervjue, članke o njemu, kasnije snimao VHS materijale sa satelitske. Kada sam prvi puta vidio snimke njegove vožnje iz kabine auta, znao sam što je to u čemu se razlikuje od drugih. Tečnost, nema naglih pokreta, sve je nekako smireno a opet brzo. Na Retro Classicsu sam se nekoliko puta uspio približiti Walteru na par metara, ali nažalost samo su rijetki sretnici dobili i autogram, jednostavno previše ljudi za kratko vrijeme. Kako god, zadovoljan sam jer sam ga ipak vidio uživo. Imali smo još jedan bliski susret prije ca. 13 godina. Vozimo se moj otac, prijatelj Mario i ja autocestom Singen-Stuttgart, dionicom bez ograničenja brzine i vidim u retrovizoru daleko iza sebe nešto brzo. Za par sekundi se stvorio iza mene Porsche 918 u ratničkim Martini bojama, malo sam mu zasmetao. Za volanom Walter. Maknem se desno, kratko je pogledao prema nama, a ja njemu rukama gestikulirao "oprosti". I onda kao iz praćke ispaljen Porsche nestaje pred nama. Prošli su me trnci.
