Ljudi dragi - nije baš Jamerika takva kakvom se prikazuje.
U nekim stvarima su zbilja OK i ono - generalno gledajući zbilja je bolje u smislu ''rad-život-zarada-mogućnosti-ponuda-bla-bla-veliki auti-dijelovi za aute...''
S druge strane - nemaju ni čvaraka, ni pršuta, ni češnjovki, ni kajmaka, ni šljivovice, ni sira domaćeg.

Ni ajvara.

Također - i saobraćajke su vrlo vrlo opasne jer i pri najmanjem sudaru ili padu sa litice - auti završavaju u veeeelikim

vatrenim kuglama.

Što se spike tiče ''tamo to stoji na livadi - nitko ne krade''... Ha, čuj... Nije baš da se krade, a nije baš ni da se ne krade. Ima i tamo probisvijeta koji bi ti ukrali i oko iz glave ako ne trepćeš dovoljno često, ali... Uvijek ima taj ''ali''. But - kako bi Jameričani rekli.
Tamo ''nitko ne dira tuđe'' jer je to - ''nečije''. Čim ''nije tvoje'' - znači da je ''nečije''. Od Đure, od Pere, od pokojnega Ivića ki je pasal još pedesete va onaj svet... nebitno. Nije tvoje - nečije je. Ili od ''nečijeg nasljednika'' ili pak od ''ujke Sema''. Poanta je - da je to NEČIJE.
To je ''stage one'' ove priče.Nadalje - ako je to ''nečije'' na ''nečijem'' - onda ti tu nemaš što tražiti, jer taj netko to svoje ima pooooosve legitimno pravo čuvati od ''tresspassera'' na bilo koji načim, pa čak i ''with armament''. Nekome švrljaš po dvorištu usred noći, on te prvo upozori - ti se ne makneš - on te ucmeka. Ne baš ono ''kao voluharicu'', ima tu još nekih pravnih caka i kasnije ''lot of paperwork'', ali...

Činjenica je da je to tako. I to je ''stage two'' ove priče.
Koliko god mi gledali serije u kojima auti eksplodiraju u te velike spomenute vatrene kugle - ono što ''Jameriku čini Jamerikom'' su - ZAKONI i PROVOĐENJE istih. Znači - pošta se drži u onim otvorenim sandučićima i u njima mogu biti ne znam koliko vrijedne pošiljke i mogu biti daaaanima i tjeeednima ''svakome na dohvat ruke'' ali to nitko neće dirati jer... ''Pošta je svetinja''. Svetinja ne u smislu ''oltar iz crkve'' ili ''božanstveni totem'', nego se krađa pošte smatra SAVEZNIM (federalnim) prekršajem. Ne zaboravite da je i FBI u biti nastao, ajmo reći, od Pinkertonovih agenata, a Pinkertonova agencija sa badmotherfucker agentima koji su tjerali strah u kosti svim revolverašima Divljeg zapada je ipak bila osnovana da - čuva poštanske usluge.
Kod nas pak poštari kradu pošiljke. Ne svi, hvala Bogu, ali... Eto - čeprka se...
Pustmo mi Jameriku tamo gdje je jeste. Ma koliko god imali Buba i svega i svačega - neće nikada imati ono što imamo mi, a to su Tesla, Vučetić, Ružička, Ivan Lupus, MIlutin Barač, Faust Vrančić, Slavoljub Penkala i mnoooogi mnogi drugi.
Da nije bilo našeg Vučetića - sve i jedna epizoda onog ''si aj eja'' bi počela onako kako počne.

Scenom nekog trupla na nekom ''krajm sinu'' i onda bi došao Horejšio pogledao truplo, skinuo-stavio-skinuo-stavio svoje naočale i zagonetno rekao, onako, u nekoj polu rimi, polu pošalici, polu dosjetci, polu izreci, kao da mu je ćaća Milan Sijerković:''Kejs je klouzed sve dok neki Kroejšijo ne izmisli otiske prstiju - jer nečemo never ponači giltija bez otiska prstiju''
Tako da... Nije Jamerika onakva kakvom se predstavlja, niti kakvom ju predstavljaju. Lijepe su one idilične farme i rančevi kad sa kojom jašeš uz tarabu, ali je život u Jamerici nešto posve drugo.
I opet ponavljam... Nemaju ni slanih srdela.

Ni kleke, ni dunjevače, ni travarice, ni medice.

Aaaaaa naaaaraoooda li čudnog...
