Papak jedan 
Delta S4 sa svoji 600 konjića je postigla na stazi mensečini Estoril vrijeme koje bi joj osiguralo 4. startno mjesto na gridu tadašnje (TURBO) formule 1 
Poluistinita legenda. Potječe od Jonathana Palmera, kojeg je Toivonen odvezao po Estorilu, a ovaj bio toliko impresioniran da je izjavio kako bi krugovi bili dovoljno dobri za takav plasman, što su navodno potvrđivala i (nikad objavljena) vremena. Kasnije je netko išao zbrajati kruške i jabuke pa je Toivonenu apokrifno pripisano suludo i nemoguće vrijeme kruga od 1:18,1.
Činjenice su poprilično drukčije. Sennin pole po mokroj stazi je 1985. bio 1:21, a na suhoj 1986. 1:16. Najbrži krug u utrci 1985. mu je, s druge strane, bio 1:44. To je bila jedna od najekstremenije kišnih utrka koje sam ikada gledao, prva Sennina pobjeda, poznata i po legendarnoj izjavi kako bi se razbio da je usporio.
Dok se ne sazna, a najvjerojatnije nikada neće, Toivonenovo vrijeme, možemo samo nagađati, a razumna je pretpostavka kako je Palmer mislio na vrijeme voženo u utrci, a u tako ekstremnim uvjetima bi dobar 4WD automobil grupe B vrlo lako mogao biti i brži od F1 bolida. U bliskost kvalifikacijskih vremena sumnjam, po nekim teorijama uspoređuje se Toivonenovo vrijeme na suhoj stazi sa Senninim na mokroj, no neki izvori tvrde kako je usporedba sličnih uvjeta. Nikada nismo dobili definitivan odgovor, baš kao ni na pitanje tko bi pobijedio u Monaku 1984., da Ickx nije prekinuo utrku: Senna, Bellof ili De Angelis.
