Kad je kupljen, servo letva je bila isključena - tribala je reparaturu.
U zalihama je bilo rezervnih, te je stavljena jedna od.
Ali i ta jedna od je propišala.
Pošto opet triba druga, i fala bogu opet triba skoro pa cili dan da to obavin, odlučija san se malo odmaknuti od orginala.
Zašto?
- Najprije, nervira me 4 puta okrenuti volan!
- Nedaju mi se novci za repariranje kad iman ispravnu kojoj triba samo 2,4 okreta.
- Volim izazove.
Proba neorginal servo letvu da vidim jel sida na most.
Razlike u izvedbama spona i krajnka me toliko ne tangiraju.

Onda odnekud ikopaš metalne cijevi koje idu sa pumpe.

Kad cijevi staviš u položaj kako bi tribale biti na mostu i na šasiji vidiš problem.

Razlika je u ulaznom kutu cijevi.

Kad probaš navidati cijev, skužiš kako to ne ide jer nema prostora, da zapinje na sve strane, te da kutovi odudaraju i po visini i po širini.

Pošto ja neman klišta za savijanje, mislin na ona što moš kupiti za savijati bakrene vodove kočnica od 6 mm, ja ću po starinski laganini naruke.
Cijevi su metalne od 8 i 10 mm, sa debljinom stijenke od 0,9 mm.
Pomaga san se sa nekakvim špulama (remenicama) sa elektromotora, suhim kvarcnim pijeskom i sa puno komada daščica da mogu fiksirati i odbačati cijev di mi triba. Uglavnom zeznuto jer nesmiš savijati tamo di je već savijeno, a opet nesmiš ni naprezati ka sivonja da nebi puklo.

Nakon par sotina minuta dobiješ oblik koji manje više prati orginal putanju da nigdi ne zapinje, da se može lako odvidati i zavidati i da sida u orginal nosače.

Dalje, ovisi o mom slobodnom vrimenu i terapiji koja mi bude tribala