Ovo će na početku izgledati kao OT ali nebojte se nije tako.
Subota 27.02.2010 je bio posve normalan dan za mene i nisam ni slutio što me čeka. Nakon predavanja na fakultetu zvoni mi mobitel i zove me Neven. Kaže, aj prka samnom ima jedan frajer u selu iza Kloštar Ivanića koji ima 10 fići i prodaje ih za 10000 kn sa 2 kamiona djelova, a Neven je krenuo po fiću kojeg je kupio za 500 kn. Odma su mi proradile mušice u trbuhu i doslovno sam se teleportirao u Sesvete gdje me je Neven čekao. Otišli smo kod njega doma i prva misija nam je bila upaliti njegovog vw transpotera kojem je propišao dihtung glave. Srećem pa se nalazi na nizbrdici pa nismo trebali puno gurati da bi ga upalili. Onda je Neven poduzeo sve mjere da bi kombi stigo do odredišta. Ispustio vodu da smanji pritisak, natočio novu itd. Najvažnije je to da se kombi mora voziti sa upaljenim grijanjem. A u subotu sunce tuklo ko ludo, da vam ne pričam kako je lijepo toplo u kombiju bilo. Naravno kombi je za dvije osobe, no nas se troje natrpalo unutra. Baš na je bilo toplo. Krenuli smo nešto prije 13:00 prema Ivaniću.Početak puta bio je u Zelini kod Nevena. Naravno da nismo znali put. Prvo smo fulali kod skretanja za Kutinu. Srećom brzo smo to skužili pa smo se vratili nazad. A u kobiju toploooo... Onda smo cijelim putem kobinirali da li idemo prema Ivaniću. Nakon par km napokon naiđemo na živu dušu i pitamo čovjeka. Kaže on samo ravno. Nakon km i km vožnje došli mi do Kloštar Ivanića. Čujemo s čovjekom i on nam kaže da trebamo doć u Graberje Ivaničko, i to poslije Kloštra skrenemo za Bjelovar. Naravno trebalo je skrenut za Čazmu, ali srećom naišli smo na jednu gospođu i pitali je i brzo nas je ispravila. A baš nam je bilo toplo u kombiju. Nakon duge i tople vožnje napokon smo našli Graberje Ivaničko. Zovemo čovjeka i on nam kaže da je on jedno selo blizu tog mjesta. A u kombiju toplooooo. Ništa, krenemo mi dalje i jedva jedvitim jadom nađemo više to selo koje sam nažalost zaboravio ime. Tamo nas je čovjek čekao s ručnim radom kojeg ću prestaviti malo kasnije. Kada smo ušli u njegovo dvorište, zaboravio sam na put, zaboravio sam na vrućinu, zaboravio sam na brige, zaboravio sam na to da miniV8 nije došo po laptop taj dan pa sam ga cijelo vrijeme vuko sa sobom, zaboravio sam na recesiju, zaboravio sam na sve. TAJ ČOVJEK ŽIVI MOJ SAN. Samo s drugim autima, u njegovom dvorištu nalazi se oko 20-ak auta. Pa ajmo redom: