aauuuu, baš mi je drago što je autek živ , to mi je bio autek zapamćen među prvim susretima sa oldtimerima kad je bio kod doma športova parkiran a o mjuzi da ne govorim: Sjećam se kako su kablovi od svih tih komponenata sprovedeni kroz jednu PVC/gumenu prozirnu 'cijev' ili nekaj slično koliko me pamćeje drži. Da, bilo je to negdje 'davne' '99 ili malo kasnije kad sam još živio blizu dvorane .
Drago mi je svakako kaj je još uvijek u tvojim rukama
lp
Opisao si sve korektno. Uvijek sam uživao u instalacijama i posvećivao više pažnje onome što se ne vidi, upravo iz razloga što to nitko ne vidi, ali vidim ja! Na Speedyu ne štedim i bit će restauriran na način na koji sam to oduvijek želio napraviti. Iako bi mogao ispeljavati kemije s 4 diska, neovisnim ovjesom, gewindama, 5-im gangom, šperom i tko zna čime sve ne, to ne želim. Želim upravo kompletni stock auto kakav je bio. Dokazivao je da se s par mudrih i dobro promišljenih poteza može dobiti pouzdan auto velike iskoristiosti. Danas imam i Corsu OPC (193KS), da auto ide lošije od Speedya! Kako je to moguće!? Iskoristivost! Turbina mu se pali veoma visoko i tih 193KS su dostupna vrlo kratko. Većinu vremena dostupno je 90-tak konja. Ako se u obzir uzme, da je auto skoro 3 puta teži, duplo veći........Speedy je sa 500kg i 30-tak KS bolji auto. Jasno je ko dan da Speedy s njom nema što tražit na 402, ali isto nema ni ona s njim u SVAKODNEVNOJ gradskoj vožnji.
Speedy je pravi primjer dowsizinga i onoga kako bi se auti ponovo trebali počet radit, naravno uz upotrebu najsuvremenijih čvršćih i lakših materijala. Pravi je primjer da je manje stvarno više.
Jednako tako zvuk koji je dolazio iz kabine se nije mjerio u miljunima watta (kao danas). Za pogon zvučnika bilo je zaduženo oldskoolersko Blaupunktovo pojačalo sa 50W po kanalu!? 50W da, ali kakvih! Uz dobro potrefljenu frekvenciju kabine i dobro proračunate kutije, dobilo se to što se dobilo i ono što svi vi pamtite. Da samo 50W po kanalu!
Speedy mi je omogućio mnoga poznanstva, a jedno prijateljstvo koje traje još danas započeto je na cesti u prijateljskom nadmetanju sa TCR1000 koji je namazao mnoge M3 na raznim SR-ovima. Nakako su mi se te večeri zvjezde naklonile, pa se TCR nagutao prašine. Čovijek me našao nakon par mjeseci i došao vidjeti što ga je to uzelo. Od tada smo nerazdvojni:D
Privatni biznis, žena, dijete, svi oni traže svoje i neostavljau puno vremena za garažu. Što je najgore nitko više nema ni strpljenja ni razumjevanja, no na muci se poznaju junaci, pa koji put "prespavam" u graži u noćnoj šihti. Jest da mi je sljedeći dan samoubojstvo, ali to je jedini način.
Krize dolaze i odlaze, motiv je tu i nema predaje, osim ak me nekaj drugo ne zeme, a nadam se da ne bu:palac: