Vraćam se sa Speedyem (mislim da je ljeto 1999. ili 2000.) sa GO iz Crikvenice. Penjem se uz Jelenje i ispred mene veliki Ford Taunus karavan (rijedak model na našim cestama). Vleče se uz Jelenje ko da je slabo doručkovao i ništa ja žmigu i peri u 3. koliko ide uz breg (a ne ide..). Kad je lik spazio koju namjeru imam po gasu... Mislim si ja, ma sigurno me nije vidio... Probam drugi, treći četvrti put i svaki put kad se poravnam s njim tip da gas... OK, skužim ja sa kakvim sadistom imam posla i pustim ga na miru da se vuče ispred mene i zaboravi tj. pomisli kako sam odustao. Polako i neprimjetno usporavam i povećavam razmak (da bi mogao uloviti inerciju (primitivni KERS)). Znam cestu napamet i na nemogućoj lokaciji razvlačim 2. do ibera, šaltam treću i lovim jedno 8 banki, naravno dolazi zavoj, ispelavam ga u karting stilu i poslije zavoja ravnica, a ja imam 8 banki!??! Bacam se na levo i prelazim Forda ko od šale:))) Tip nije mogao doći nikome, pa ni sebi i koristi prvu priliku da mi pokaže (i dokaže) tko je gazda. Skužim ja s kakvim likom imam posla i na odvajanju za komadičak autoputa od Jelenja do Delnica odabirem staru cestu i perem dalje uz brdo, a on na autoput. Naravno na silasku s autoputa pred Delnicama prolazim mu ispred nosa netom što se pokušao uključit.

) i proživljavam extazu kojoj se ne može pronaći novčani ekvivalent. Naravno frajer ni 5 ni 6 nego 7 i opet ispred mene. No konfiguracija terena se malo promjenila (u međuvremenu), ima više nizbrdice, a i motor se stigo ohladit i ispuhat nakon penjanja, pa se sad i Speedy puno bolje osjeća. Paće, baš je u filmu i konačno na svom terenu, jedino me mori rezerva koja je počela blinkati još negdje kod Jadranova... Izmjenjujemo se na čelu ko na Tur de Franceu i tip polagano shvaća da mu ne bum dal mira i vidim da ga klinci (2kom) na stražnjoj klupi zadirkuju, a i žena mu nekaj phizdi... Ugl. dolazimo do Severina, vodim, ciljam INU, vučem ručnu, auto nije ni stao, otvaram iz kabine haubu, trčim van, skidam čep ulijevam 50kn, zatvaram, INA tip izlazi i u čudu me gleda u oblaku prašine od šodra koji se digao nakon mogu ulijetanja, guram mu 50kn u đep na manduri i uz Hvaaaalaaa, šlajdram u 1. šaltam drugu i nakon 5-6 zavoja evo mene opet na guzici Taunusa:))) Izmjenjivanje u vodstvu se odigravalo do Bosiljeva kad se na čelu kolene od 20-tak automobila našla Policija... Naravno njihov temo 60... Iz kolone nikome ne pada na pamet, uopće... No, dajem žmigu i na veliko čuđenje svih, šibam cijelu kolonu na jednoj ravnoj šniti s isprekidanom linijom, zaključno s policajcima... iza mene nikog u lijevoj svi gledaju kaj bu bilo!?? NIŠTA, škvadra shvaća da se dečki vjerojatno vraćaju iz Zdihova i nastaje metež u lijevoj, nakon par sekundi iza murije više nigdje nikog... Koristim ostvarenu prednost i nakon Duge Rese forfaram cisternu (koja se vuče 60)... Počinje puna linija koja je puna skoro do ulaska u Karlovac. Nabijam prednost, jer znam da će se na Karlovačkoj istopiti ko maslac na crnoj haubi u srpanjsko sunčano podne... Kroz Karlovac koristim sve prečace i raskršća bez semafora i kalkuliram, jel mi bolje po staroj (ko papak) ili po novoj pa da časno popušim ko David od Golijada (ako mu je to toliko zadovoljstvo (a meni još veće)). Naravno biram njegov teren. Ulećem u naplatu, uzimam karticu, razvlačim 1.2.3.4. i hvatam nekih 130!? Speedy pjeva... no ni kilometra više?! Koristim vakume od autobsa i kamiona i više gledam u retrovizor nego naprijed, kada će povrijeđeni EGO prohujati uz mene ko da stojim... Strepio sam od tog trenutka svaki km koji se protezao predamnom, već sam pomislio da mu je žene priprijetila rastavom, a kad ono na 13-tom kilometru prije Zagreba, prolazi uz mene s onoliko koliko je taj Ford mogao potegnuti i nestaje za horizontom... Ne gubim nadu, trgam pod ispod papučice gasa i dolazim na naplatne u Lučko (Demerije još nije ni bilo u petogodišnjem planu). Vidim ga u jednoj od kolona za naplatu i 10-tak auta iza njega i u tom trenutku se otvara nova LINIJA!?!??!?! Ulećem bez kočenja u nju, stajem prvi, plačam, izlazim iz kućica, parkiram se na izlaznom proširenju, sjedam na okvir od prozora i prekrštenih ruku i provokativnog pogleda čekam da izađe i da mu odam počast na "Fer plej vožnji i iživljavanju nad najslabijima na cesti!" no tip prolazi bez treptaja ko uz Tursko groblje i pali za Zagreb, deca mi mašu?!:)) Mislim si ne samo da si izgubio bitku, nego buš izgubil i RAT! Sedam, 1.2.3.4. i ulećem u Rotor opet ispred njega!? i to uz 100-tku. Ispelavam ga u poludriftu i vidim da je na Savskoj da je opet iza mene?! Naravno grad je Speedy-ev teritorij i može samo sanjat o tome kako me bude ponovno šibnuo, mašem mu kroz teto apiribile i odlazim. Tip ko fol ne trza...
Epilog
Nakon dužeg vremenskog perioda dolazim na Slijeme sa Speedyem i dolazi mi nekakv klinac na nekom skuteru sav u deliriju!??! Joj, jel se ja njega sječam, da mi je mahal iz Forda kad su se vračali za ZG iz CK!? Objašnjava mi kako je on sin od svog tate koji je vozio i kak im je tata objašnjavao da ovaj fićo ima sigurno 100 konja!?
Rekao sam mu: "Pozdravi starog i reci mu da je izniman fair play vozač! I baj D vej Speedy ih ima samo 23!"
Mali je ostal iznenađen novim informacijama i sa sjajem u očima je otišao obavijestiti oca o nekim novim spoznajama. lol
Kroz razgovor s klincem sam skužil da imaju market na Pantaču u koji sam ja često zalazio. Tamo sam mu sreo suprugu, koja se na moj spomen Crikvenice samo zagonetno nasmješila i odmahnula rukom u stilu -bez komentara, ali u stilu on vam je takav...
LOL