Zanimalo ga je sve, tražio je uvid u najnedostupnije djelove limarije, kontrolirao spojeve i tražio grešku (vrlo suptilno). No, bio je vrlo zadovoljan onime što je vidio. Kad vam kompliment dođe od čovijeka njegovog kalibra (za mene vrha na vertikali), onda bi morao biti krajnje licemjeran da ne priznam da sam ponosan.
Sva energija koju sam potrošio objašnjavajući ljudima koji je to auto iako su oni bili 101% uvjereni da znaju o čemu govore isplatila se. Sav trud uložen u očuvanje drugog po redu simbola Italije (poslije pizze) isplatio se. Sve svađe, prepucavanja i uvrede pale su u zaborav. Da ovaj mi je susret definitivno godio, jer sam konačno dobio priznanje za sve ono što ne može razumjeti nitko, osim onoga tko boluje od iste bolesti/ovisnosti. Razgovarali smo o Danteu Giacosi i rekao mi je "Znaš, s njim bi zaista želio sjesti i popričati, bio je genije!"
Istovremeno se u West Gate-u održavao Car & Motor show. Odaziv je bio dobar, ali ipak ne toliko dobar koliko su se organizatori nadali. Sjedalo se još nije ni ohladilo od Petera i htio sam izložiti Speedya na i ovako pust parking i ući u krug "za odabrane" bez obaveze, želje za takmičenjem, čisto da popunim prazan prostor, a da i organizator ima nešto na što može biti ponosan, no nisu me pustili, jer "..kaj ima jedan fićek radit među "rasnim" stajlerskim autima?" ?!.
Nije bilo problema, sparkirao sam se preko puta:)) (5m dalje) i po n-ti put shvatio gdje živim...:ghh: