Evo, Krntiij za dušu...
Ovako... Već sam nekoliko puta pisao o našem voznom parku. Nekima preko PM-a, kao što je recimo Bluesberry, a nekima onako ''live'' odnosno ''s usana''
Za one koji ne znaju - vozim Renault 4 i za one koji se čude ''kako se to ljulja'' - reći ću samo da se ja ''ljuljam odmalena'' štono bi se reklo, jelte...
Moj otac je vozio - Ami 8. Inače koliki mi je otac bio ''the boss faca''
govori i činjenica da se još dan danas smijem njegovoj spici:''Kad smo se mama i ja ženili SVIIIIIIII su imali svoju vilicu na piru...
'' Također, stari je oduvijek bio ''the faca'' pa je ''prrrviiiii u selu'' imao radio, a kasnije i televiziju pa su svi gledali u selu kako se onaj Amer šeće po muni, ćo. I ziher su imali glazbenu podlogu ...''...Bože, kako ne'ko može gore, a ja i Žuga ni na more...''
Uglavnom... Mjesto slikanja je - Grobnik gdje su oni, da ne kazem JA jer... Piše dalje u tekstu... Znaci gdje su moi živjeli. Ovo je legendarno lučko naselje Bačina, danas je to poznato po - Metrou. Na slici su moj pokojni brat (e taj je bio lud ''luuud'' i definitivno postao legenda za života
Recimo samo da je skakao u Mostaru sa starog mosta ''k'o vodu pit''.) i moja seka koja drži - mene. Naaaaaajslađe dijete koje je hodalo Grobnikom i okolicom. I ponosno poziraju i pokazuju mi moj novi auto - kao što rekoh - nisam htio ''izać'' dok mi nisu osigurali novi stan i auto. Pih, zamisli da sam na Grobniku morao odrasti... kakva bi tek onda budala bio. :crazy:
Nadalje... Ovo je slika sa mog prozora na Drenovi, tamo početkom-sredinom osamdesetih. Tatin novi Ami 8
Ne trebam ni reći da je danas malo drugačija situacija i da baš nema toliko praznih parkirnih mjesta.
Nadalje... Ovo je legendarna Bubamaa mog legendarnog brata. Snimljeno tamo drugom polovinom osamdesetih. Ovo je Dijana sa makinom GS-a. Ovakvav je došao sa Krka gdje su skakali s autom u more, a blatobran je ''dao nekoj curi'' kojoj je dan-dva prije dao u Malom Lošinju dao broj telefona, ali je ona - izgubila papirić. Pa joj je pokojni brat napisao broj na blatobranu i rekao:''Evo, komad... Pa ako i ovo izgubiš, mislim da se ne trebaš ni javljat' više...''
I još dve slikice iz 1984. godine kad mi je brat išao u vojsku. Naravno da se skupio cijeli komšiluk. Ovo je trenutak kad je Crna ptica došla iz Beograda sa stricem i bratićem. Bratić Veljo pored auta - brat za volanom. Ima nešto u tim Citračima kako kaže onaj u Pretty Dajana:''500 kilometara - laaaadnoooooo...'' Sim tam - skoro pa hiljadarka. Ujutro kreneš - popodne si nazad. A danas uz svu silu autoputova i auta od milion konja - nitko ne ide nigdje i teško im je bez klime otić' i na more.
Pogle' tu sretnu i veselu facu nakon 500 kilometara ''u šutu''... Š'aaaas' kola,a...
:pusi: :pusi:
I trenutak kad se ''poći mora''... Mama plače, stari daje daje lovu uz spiku:''Nemoj sve na jednom mjestu, sakrij u čarapu, nemoj da ti tko vidi koliko imaš para...''
Sestra, brat i ja... Sjećam se k'o da je bilo danas. Moj metalik crveni BMX
je naslonjen tu na banderu - ne vidi se...
