Interesantna boja na AMIu, nisam znal da je i u tim bojama izlazil 
To je glanc-glanc novi Ami8 kojeg je otac kupio tamo početkom osamdesetih ili krajem sedamdesetih,ako se ne varam. Stari ga je uzeo jer se više nisu proizvodili
a htio je ''novi auto''.
Pa, eto... Da ne ostane ''bez auta''.
Onaj bijeli sa ''trkačim crtama''
je bio tamo negdje početak/sredina sedamdesetih. Ja sam rođen '77. i bijeli je bio u obitelji tamo do početka osamdesetih. Sa bijelim je stari imao saobraćajku na tzv. ''petrolejskoj cesti'' - cisterna koja je sjekla zavoj ga je opandrčila po cijelom boku. Auto je bio popravljen u Cimos servisu u Rijeci (ulica Dolac, danas je to ex Beretić) i nedugo nakon toga je otac naručio novog.
Ova boja, koliko se sjećam nije ''originalna'' nego je auto farban ''naknadno'' ali ne u nekoj privatnoj režiji, nego je tata izričito htio crnog te je auto lakiran u Cimosovom servisu. E sad... Da li zato jer crnog ''nije bilo na lageru trenutno'' ili nije bilo uopće crnih - ne znam.
Znam samo da je boja bila faaaaantazija. Još se dan-danas sjećam, što bi se reklo ''kao da je bilo danas'' da je auto bio nekako ''prozirno crn'' odnosno sjajio se doslovce ko da je staklom prekriven i znam da su uvijeeeeeeek bile spike kako auto ''loše ispada na slikama''
. Stari je inače bio baš ''the pozer'' što se slika tiče. Nije što mi je ''čača'' ali na svim, ali SVIIIIM slikama stari je kao maneken.
Starog još dan danas ''bodu'' moje slike kad nešto slikam pa mrmlja sebi u bradu:''Sto...sl..ka ima...n..jdn... ozb..ljna...''
Taj smo auto imali cijeeeeele osamdesete, onog bijelog se sjećam ''kao kroz san'' i to mi je nekako ''mutno'' i nikad ne mogu sam sa sobom raščistiti da li sam to umislio ili se zbilja sjećam tih stvari jer sam ipak imao dve i po'... Tri godine.
S tim smo autom skoro svaaaaaaaakeee godine imali ''tour de Jugoslavija'' i preko ljeta smo znali ići na godišnji odmor na relaciji Rijeka ---> Bled/Bohinj ---> Hrv.Zagorje ---> Bosanska gradiška kod maminih ---> Beograd/Senta kod tatinih ---> Prizren kod tatinih ---> Crna gora (Boke i onih planina i prijevoja i maminog kukanja iz godine u godinu ''Hoćemo li...Nećemo...Ju ju ju... Hocemo li..Necemo li...''
se još dan-danas jasno sjećam
) ---> Dubrovnik ---> Mostar ---> Lika ---> Rab kod tetke. I doma za Rijeku.
Stari je taj auto mazio, pazio, uredno ga je sve te godine servisirao SAMO JEDAN JEDINI majstor, stanoviti Abdullah - Arapin koji je radio u Cimos servisu. Sjećam ga se da je bio crn kao Morčić
jaaaaako jako simpatičan čovjek koji me je znao ''plašiti'' kad je ''radio ozbiljne face'' i starci su me plašili kad nisam bio dobar (čitaj: STALNO!!!
) ''E kad tata bude radio auto drugi put - odnesti će te Abdullah...''
Navodno je bio ''doktor'' za Citroene i po pričama mog oca bio je u stanju ''u mraku sa jednom rukom sa povezom preko očiju rastaviti i sastaviti bilo kojeg Citroena'' a samo po ''zvuku'' je znao ''šta je s autom'' i to ono ''bez da ga pogleda''.
Taj auto nije imao niti jedan jedini kvar 
a znam da ga je stari voziooooooo kao da ga je ukrao.
Gume - ''original mišelinke'' ::) je uzimao (čitaj: ''švercao''
) u Italiji i znam da su te gume bile duplo, ako ne i troduplo skuplje od ''naših guma'' koje si mogao kupiti ''kod nas''. Stari se još dan danas ''kune u te gume''. Mokro-suho...Snijeg... Taj je auto uvijek išao bez problema.
Redovito smo išli na Plitvice, tamo smo bili ''skoro pa kao doma'' i još dan-danas se sjećam nekih ''snježnih scena'' kako bi rekli stariji ljudi ''onda dok su zime bile jake''
i oooooogroooomnih količina snijega kroz Liku.
Auto je ''prodan'' u proljeće '91. obiteljskom prijatelju uz dogovor ''čim Astra stigne - auto je tvoj.''
Naručena je bila glanc-glanc nova 1,7TD karavan Astra. Sjećam se da smo imali ''obiteljsko'' vijećanje koju boju odabrati, koji paket opreme, gume,felge... Pao je odabir na crvenu karavan verziju sa ''GSI paketom opreme'' - Recaro sjedala, alu felge, elektro paket... Upisani smo na ''listu čekanja'' u 5 mjesecu, u sedmom mjesecu te iste godine mi pogiba brat u jednoj glupavoj prometnoj nesreći te umjesto šajni nju femili kar kupujemo kubik mramora u obliku obitelske grobnice na Centralnom gradskom groblju Drenova.
Ami je doslovce poklonjen tom čovjeku te u njegovim rukama nije doživio '93. Game over - amen. :sad2:
Stari se još uvijek sa nostalgijom sjeća svih putovanja i obiteljskih druženja iz onih minulih vremena. Vremena keša, izobilja, radosti, smijeha. Na polici u dućanu su bile dve čokolade - i bio si sretan. Na polici u dućanu su bile dve vrste praška za veš - i bio si sretan. Jelo se keksa svakakvih - ali Domaćica je bila ''za goste.''
Bombonjera je bila univerzalni svesvemirski ''ključ za sve probleme''. Nerijetko si nakon godinu-dve dobio nazad istu bombonjeru koju si ti poklonio nekom drugome. Nisi se žalio jer si i ti - napravio to isto.
Naš Ami 8... Zvijer od auta. Da sam bio malo stariji i da su bile drugačije okolnosti - ostao bi u našoj obitelji zauvijek.
