Danas sam išao po auto. Koja je to avantura bila. Pa nebi jednom normalno neš da ga je*eš! Šlepa me Zdenko i sve 5 cijelim putem. Nema nigdje nikog, sve u laganini, i taman kada smo bili na najvećoj nizbrdici, 50 auta iza mene i otkači nam se štanga. Naravno Billy nema kočnice. Sa obje ruke sam povukao ručnu kolko se dalo. Zakočio sam milimetar od Zdenkovog auta, s time da se frajer iza mene skoro zabio u mene. Naravno da mi osvjetljenje ne radi. I otkad nam je otpala nije stajala, a imali smo manje od 1 km do garaže. Kaos. No nakon 10 puta stajanja ( u jednom trenutku je jedan dečko iz mene izletio iz svog auta i sav sretan povikao: Dečki treba pomoć? >>KRALJ! ) smo uspjeli stići. Slike su oskudne, ali nažalost mobitel mi nije baš za noć, a slike obećajem prvom prilikom kada po danu dođem u garažu. Obećajem ih gro. Svaki detalj. Sad idem sretan spavat!

I evo jedan loš filmić na kojem se niš ne vidi. Šlepanje.
Moram vam reć da je ovo jedan od najje*enijih osjećaja. Kada se prvi put provezete u svojoj novoj makini. Svaki put je osjećaj jednako dobar.
Laku noć i do prvog puta kada bude lijepo vrijeme. Onda slikice...