Evo malo istorije i miljenje strucnjaka iz Nemacke
AUDI 100 COUPE SU cilju povećanja proizvodnje i kako bi se zadovoljila sve veća potražnja za VW Beetle model (takođe poznate kao Buba), Folksvagen korporacija (u daljem tekstu - VW) je zaključila kupoprodajni ugovor sa Daimler-Benz-om 1964. godine i stekla nove fabrike u Ingolstadu kao i vlasništvo marke (Audi, DKW, Horch, Wanderer) Auto Unije. Proizvodna "Bube" rasla je velikom brzinom, u fabrikama se radilo u tri smene, glavni predmet navedenov ugovora je bio dodatna proizvodnja, a ne unapređenje novih modela. Uprkos tome, VW vlasnik Heinrich Nordhoff planira da prekine dalji razvoj Audi i DKW, jer su prodaja DKW F102 i Audi F103 modela veoma niske.
Dr Ludvig Knaus je bio položaju za razvoj Auto Unije tih dana. Ovaj čovek je bio inicijator za razvoj novih Audi modela, on je predstavio svoj koncept VW upravi u završnoj fazi.
Heinrich Nordhoff bio je fasciniran njegovoj viziji za budućnosti Audija i "blagoslovio" razvoju Audi modela da vide svetlost dana.
S obzirom da je model dobio 100 ks, novi Audi automobil simbolično je imenovan "100". Unutar kompanije model je imao ‘’C1’’ inicijale.
Dr Ludvig Knaus je nazvan "dr. Audi" od strane Audi ljubitelja, zato sto su verovali da bi Audi mogao da bude totalno obustaven da nije bilo njega. Kao sto ce budućnosti pokazati, Ludvig Knaus nadahnut pojavljivanjem i proizvodnje jednog od najuspešnijih modela Audi ikada napravljen (Audi 100) kreirao je konscept automobil nazvan “Audi 100 Coupe S“
Svetska premijera "Audi 100 Coupé S je održana 1969.godine na “IAA International Motor Show“ u Frankurtu .
Postao je vrhunac serije i samim tim jedan od najlepših automobila 1970te godine na nemačkom tržistu. Elegantan oblik sa sportskom pozadinom u fastback stilu ostavljao je bez daha. Njegov dizajn, sa svojim izgeldom zadnjeg dela je podsjećao na moderna kupea koji su dolazili iz Italije u to vreme, kao što su Fijat Dino ili Maserati Ghibli
Automobil je posedovao najnoviju generaciju menjaca sa cetri brzine i ventilirajuće prednje disk kočnice. Ove luksuzne komponente su bile neophodne, s obzirom da je automobil bio u stanju da razvije brzinu od 185 km/h (115 mph) što je bio uspeh u to vreme. Automobil je posedovao šire gume, mogućnost podesavanja visine volana, obrtomer, digitalni sat i mogucnost povećanja i smannjenje dodatne opreme. Servo volan je bio moguca opcija kupca od 1973. Iako je Coupe S automobil sa četiri sedišta, udobna vožnja na zadnjem sedistu je bila ograničena zbog visine automobila (133 cm / 52,36 " ).
1 871ccm, 4-cilindrični motor (115 ks), sa dva karburatora prvobitno je upotrebljen u Audi Coupe 100 S. "Zahvaljujući" karburatorima, potrošnja automobila je bila u blizini 17 litara/100 km (13,84 mpg), dok emisija štetnih gasova nije prolazila standarde u pojedinim zemljama.
Od 1971 u ponudi je bio isti motor ali sa jednim karburatorom, što utiče na smanjenje potrošnje goriva i neznatno smanjenje snage.
Automobil je bio u proizvodnji do 1976 i 30 687 primeraka napravljenji su ukupno. Proizvodnja je otkazana zbog slabe prodaja, što je bio pod uticajem povećanja cena. Audi je bio primoran da poveća cene svojih vozila, jer su troškovi proizvodnje stalno rasle. Cena poslednjeg modela Audi 100 Coupe S je bila 19,350 DM u Nemačkoj sto je ~ 4,000 DM više u odnosu na cene u 1970.
Tipični problemi za Audi 100 Coupe S
1,9 L motor nije zahtevao bilo kakve ozbiljne investicije do 150 000 km (94 000 milja).
Dodatni litra motornog ulja bi mogao biti potreban u poriodu posle 100 000 km (62 000 milja); međutim taj problem je rešena posle zamene zaptivke ventila. Vozači bi trebalo da stalno proveravaju pritisak ulja. Postoje slucajevi curenja motornog ulja zbog toga što se čep od kartera odvrne. Motor je takođe osetljiva na pregrevanje.
Menjač je slaba tačka automobila. Zupcanici bi trebalo da se menjaju na 100 000 km (62 000 milja). Prvi znak tog problema je teško ubacivanje iz 1. u 2. brzinu.
Trebalo bi cesto obracati pažnju na glavni kočioni cilindar koji je sklon da rđu.
Karoserija Audi 100 Coupe S predstavlja Ahilovu petu. Tipična mesta gde pocinje da rđa su: pragovi, rubovi blatobranai metelni deo ispod glavne kozole. Takođe je moguća pojava rđe ispod akumulatora zvog vlage, koji se nalazi ispod zadnjeg sedišta.
1971-1973 Modeli iz tih godina su imali zvučnu izolaciju,koja je bila postavena imeđu motora i karoserije Nakon nekoliko hiljada kilometara ta izolacija sama po sebi pocinje da skuplja vlagu i prljavštinu. Iz tog razloga, prvi korak restauracije je uklanjanje i obnavljanje izolacije. Zadnji trap je isto sklon korozije. Vrlo je verovatno da je rđa zahvati većinu šrafova. U skladu sa gore navedenim, tehnički propusti mogu da budu uklonjeni sa malim ulaganjima, tako da se najviše treba fokusirati na očuvanja karoserije automobila jer je tamo naj osetljiviji.
Oko 60 % prezivelih je Audi 100 Coupe S mogu se naći u Nemačkoj.
Oko 100 primeraka je u vlasništvu ljudi iz Engleske, Francuske, Belgije, Holandije, Švedske i Švajcarska. Na osnovu oglasa do kraja 2011. godine, Audi Coupe S u solidnom stanju može se kupiti za € 13,000 -16.000, a model koji zahtevaju restauraciju za € 4,000 -7,000.
Konačnu reč
Ovaj automobil je nesumnjivo doveo Audi na neki visi nivo. I kada se uzmemo u obzir relativno nizak nivo proizvodnje, sadašnji Audi 100 Coupe S vlasnici mogu biti ponosni da se deo istorije Audi-a.