...i glumac se neće javiti.

Tc, tc, tc, tc...

Zovem, čisto da se čujemo.

Ajde, reko - možda ima ''tri za deset''

nekog posla, javiti će se. Kita. Ni'š, reko - možda je zauzet.
...
Kruzam Slavonskom kad evo neki 'Sanac u Avdiju. Vel'ka glava k'o bundeva, nagnut u desno kao da ima spondilozu... Kuka stoji u erektivnom položaju... Tablica poznata. Limar onaj ludi iz Baotijana što svršava na Turbo. Zovem ga opet... Ma kakvi.

U Avdiju Miroslav Ilić roka - zadnja šajba služi kao kajdanka pa između grijača nacrt'o note, povisilice, snizilice, ge dur, be mol, cis... I tekst ''lažu, lažu, da vreme leči sve moje rane bole bole kao pre...''.
Stanem iza njega... Blicam mu... ''Halo eeee....'' mašeeeeeeeem

mu kroz one note na zadnjoj šajbi k'o Perica Bukić pred golom u zlatnim danima... Majstor me pogleda i gassss...

Čađara krene k'o Kenedijevka, još saaaaaagne glavu da ga se kao ne vidi ''Ššššššš, svi dolje, evo Frika, k'o ga jebe, ziher nam oče opet platiti cugu... K'o ga jebe...'' mada nemo'š ti onu glavuču sakrit ni u silosu žita, gdjeeee ćeš u autu.

I ode... Ode niz Slavonsku k'o drek u septičku... Kontam - žuri mu se, al' opet

kontam ''Ha nije u redu...''...
Stisnem ga, tek tako da mu kažem da i ja žurim, da moram na autobusni kolodvor... Kad mačak kao oče trku. O mila majko zaista ima bundevu 'mjesto glave. Aj niš', reko sam sebi... nek mu bude. Stisnem malo drugu, treću, stignem ga... Neću ga forsirati na brank čisto da mi ne zaprlja filter zraka sa onim svojim Avdijem ČaĐaI... Poblicam mu, ulovim žuto na zeleno, i gas... Blicam mu, pretičem ga... Jaro se kezi kao ''Umene Avdi Šestica zabosnu kad idem iđe stošeset avtoputom...''
Šabane jedan limarski - šta se praviš grbav? Štaaaa se praviš, Šabane, lud? Pa gdjeeeeeee si ti bio kad sam se ja po Dubravi i Slavonskoj utrkiv'o sa takvim kao što si ti???!?!?! Gdjeeeee si mislio pobjeći sa tom čađavom lokomotivom jebo ti sebe kao da sam ti rekao ''Aj plati turu pića!''

I na kraju krajeva - kaaaaaaako misliš pobjeći i sakriti se ako ostaje čađa iza tebe k'o one mrvice u šumi kad se Ivica i Marica pokušavaju vratiti doma.

Sram te i stid bilo...

Da nije bilo Patrika u autu - ne bi ti stao. Pa bježati po cesti od Renaulta u toj čađavoj lokomotivi je kao da bježiš od Smrti sa kosom

- neeema smisla.
Sram te i stid bilo, Šabane, još jednom da te sram i stid bilo.
Razočarao si me i kao druga i kao komunistu.
Srce mi se para...
