bil jedan mladi par... recimo barica i štefek... i tak su se oni gledali i ponekad išli u kino... pa s vremenom su se hteli i malo pošmajhlati... aliii... nemaju di... i odu oni u maksimir... najdu si jednu lepu klupu, onak sa strane, povučenu, da ih se baš i ne vidi... i počneju se oni šmajhlati... štefek navalil k'o stekli, a ni barici ni bilo grdo... i tak štefek je ljubi i polako se spušta dole... i dojde on dole... i najedamput barica mu veli: 'štefek, daj skini očale žuljaju me'... skine štefek očale i nastavi dalje... nakon nekog vremena barica opet: 'štefek, daj si deni očale - ljubiš klupu'... na to on profrflja: 'znam, našpranjil sam si jezik'...