preko jaske i krasica...cirka 45 km

Na Ozlju gradu - 1872. - August Šenoa
Pred tvojim pragom pomolih se, eto,
Od svih hrvatskih prvi ti moj grade,
Davnine naše kameni ti jade;
Da, duša veli: Tu je mjesto sveto!
Hrvatskih misli kolijevke gle prave,
Mogile eto hrvatske nam slave.
... Na strmu vrhu stojiš krut, ponosit,
Ko smjela duša davnih ti vladara,
Nebeskim zvijezdama pripravan prkosit;
Ponosit pitaš: "Gdje mi ima para,
Pohvalit koja može li se strana,
Ko ja što mogu - kuća Zrinskih bana?!
Kameniti oklop prsi moje krije,
Kamenita i Zrinska prsa bila,
Sveg istoka salijetala ih sila,
Al Zrinsko srce uzdrhtalo nije,
Visoko ko što strše kule moje,
Junački rod uspinjao glave svoje.
A Zrinska volja kao stijena kruta,
U koju Kupa pjeneć se zabada,
Trajaše tvrda, dušmaninu ljuta;
A Zrinska drevnost cvala uvijek mlada;
A Zrinski rod ko hrast u mojoj gori
Stajaše stavan: živ ga ne obori.
Sa njegovih djela sustala bje slava:
Po svemu svijetu dično ime leti,
I mnoga carska pokloni se glava,
Sa imena tog dršće Stambul kleti;
A polubozi, svijetu svem poznati,
Tuj bjahu krotki ljudi, tuj Hrvati."
I pođoh dalje u dvorane puste,
U čudno carstvo starodavnih sjena.
Čuj! Kakvi zuje tajni glasi? Čuste?
Ne slaže l' strune "Jadranska sirena"?
A ona gospa do prozora eno?
Hrvatica oj prva ti - Jeleno!
Da, tu vam zipka, stol i odar bili,
Tu nicale vam suze, smijeh i pjesme,
Tu hladio vas svježi zrak taj mili,
Iz ove gorske krijepljaste se česme.
Čuj ono zvonce sa brežuljka malo,
Na molitvu to zvonce vas je zvalo.
A sada? - Sada? Pitaj hrast taj stari,
Nad svodom pitaj kamenoga lava.
Oj, gdje su vaši stari gospodari,
I ta hrvatska njina gdje je slava?
Da, pitaj, pitaj! - Kamen ti ne zbori.
"Gdje?" pitaj - "Gdje" ti jeka odgovori!
I mislih, tvrdi grad će pasti na me,
Uzjario se u mom srcu plamen,
Iz grada bjegoh - ko iz grobne jame,
Goruće čelo na gol tisnuh kamen.
"A sada?" jeknuh - "pjesme, priče, bajke!"
I plakah gorko, ko na grobu majke.See More
LikeUnlike · .
Write a comment......

