Vojsku sam služio na Brijunima, ljeto, vručina, ništa ti se neda al kad iz daljine krene zvuk Titovog Cadillaca skočio bih brže nego da ide službujuči u nadzor.
Kakva rapsodija, lagano grgljanje V8 stroja, najslađi mi je bio kad je samo lagano klizio, a tu i tam koje ubrzanje, tek toliko da se pokrene, strava i sad mi se ledi krv u žilama. Koja zelena beštija, a veličina pored stražare prođe prvi kraj pa dugo dugo ništa pa šofer šajba pa opet dugo dugo ništa a onda zadnji kraj, uf!
Nisu isti strojevi, znam, al tu su iz istog vremena i samo mogu reć - ti Isusovu eksploziju!
Sretno!