Pitanje cijene je relativno.Svatko ima svoje mjerilo što je skupo a što nije.Treba uzeti u obzir što se dobije za određenu cijenu.Naprimjer,uz svaku restauraciju koju ja napravim vlasnik auta dobije fotografije cijelog procesa svakog pojedinog dijela auta koji se popravlja i to,prije rada kada je hrđavo/trulo,tjekom rada, rezanje/čišćenje i neposredno prije farbanja sa temeljnom.Uz fotografije ide i dnevnik radova sa opisom posla i utrošenim vremenom i matrijalom.Sve to uzima puno vremena ali daje pouzdanost da je sve napravljeno kako treba i da nema skrivenih iznenađenja.
Također takva dokumentacija daje i dodatnu vrijednost automobilu prilikom eventualne prodaje.
Osim toga mislim da vlasnik oldimera treba uživati u vožnji svog vozila a ne stalno popravljati nečije greške i onda se nekekva ušteda i popravci " na preskok" vrate kao bumerang i ugodna vožnja se pretvori u tlaku.