Ljubitelju automobila, strastvenom, prešao je sve ovo...
Citroen GS cimos proizvodnja, drugi po redu i zadnji automobil moga nonića iz Pule.
Kao dijete sam se vozio u njemu prije no što sam se odselio u Torino. Auto kupljn nov, na kredu 1979 godine, koji je došao u obitelj mojih roditelja 1980. Ljubav prema limenim skulpturama počela se razvijati u mene od prvih dana moje mladosti zahvaljujući ocu koji je bio strastveni obožavatelj formule 1, još uvjek jest... Prošli smo sve ama baš sve muzeje i vrijedne zbirke u Italiji, bit će dokaza i o tome u sljedećim postovima jedne zbirke koju je malo tko vidio.
Dakle vratimo se na Citroen GS, zadnja registracija 2004 godina piše u prometnoj dozvoli od nonića koji više nije mogao voziti auto bez serva. 2009 godine na ljeto posjetih nonića i izrazih želju da bih restaurirao njegov GS...teoretski dio priče počinje ovako....
Na jesen 2009 godine iznajmih kaminon i odvezoh GS u Torino. Kako bih sve to legalno obavio, "kupih" auto od nonića na moje talijanske dokumente, špeditiram auto, odvezem ga u Torino, odšpeditiram i pošaljem teretnim vlakom u citroen konzervatorski centar u Francsku... nakon što je auto bio konzerviran i restauriran vraćaju mi ga u torino, gdje sam ga registrirao i vozio do 2013 godine.
Početkom 2013 godine zbog posla preselih se u Rovinj i samnom sam poveo i moj GS, ponovno sam ga uvezao u RH i odšpeditirao te registrirao sa istim tablicama koje je moj nonić imao PU321A.
Evo kako je započeo projekt restauracije:
Auto u Nonićevoj garaži:




Restauracija.




Tek stigla sa restauracje:





