Igrom slučaja pružila mi se prilika posjetiti groblje automobila Båstnäs u Švedskoj, navodno najveće groblje starih auta u Europi sa preko 1000 vozila. Na netu je objavljeno dosta fotki proteklih par godina i možda ih je bilo i ovdje, ali eto, par iz 'prve ruke'.
Posjed je u vlasništvu dva brata (ili njihovih nasljednika) i funkcionirao je kao prodaja dijelova do kasnih osamdesetih ili ranih devedesetih, nakon čega je zapušten. U proteklih dvadesetak godina priroda je preuzela dobar dio vozila i ono što nije ranije poskidano je propalo uslijed stajanja na otvorenom. Navodno su vlasnici 2010. prodali oko 250 vozila, pretpostavljam da je to nešto što je imalo uporabnu vrijednost. Bilo kako bilo, mjesto je magično i san snova svakog istinskog zaljubljenika u ruzinu, pogotovo dio koji je zarastao u šumu.
Auti su uglavnom od 1950-ih do kasnih 70-ih; ogroman broj Volva, Saabova (čak i vrlo ranih 92-ki) i VW-buba od kojih priličan broj ovalki; uznemirujući broj VW T1 kombija, Opeli, Fordovi, dosta Engleza, Peugeota 404 i tu i tamo koji Renault, par žaba ranih godišta i nešto Mercedesa; Fiati 500, 600, 850, 1100, 1300 i jedan 128. Svi auti su 'narodna vozila', nema nikakvih sportskih, egzotičnih ili luksuznih modela, više-manje su sve radni konji. Moje osobno razočaranje je da nema niti jednog jedinog Citroena A-serije, osim što sam par puta trznuo na Ford Angliu, u prvi mah misleći da je Ami 6.















































