Bolje dati malo više para, pa kupiti nešto pošteno, nego kretati s popravcima koji će me koštati više nego sređeno. Ionako niti imam znanja, niti prostora, niti opremu za kupusanje Fiće i kompletnu restauraciju u vlastitoj izvedbi.
Ovaj puta se igralo pametnije, kupljeno od čovjeka kojeg znam, čovjeka koji ima znanja i koji je cijeli život u Fićecima. Sve nanovo napravljeno, kod provjerenog majstora u nazočnosti gazde (a to mi koliko-toliko daje malo više povjerenja).
Auto je navodno stajao dvije godine u garaži, redovito paljen. Probna vožnja protekla solidno. Za razliku od Fikreta kojemu sam mijenjao brzine nožnim palcem, na ovome sam zaradio upalu mišića, jer nije razrađen.
OK, ovaj prodan, zašto bi si kupio neki normalan auto kad mogu OPET Fiću! Ali ga morate registrirati. Fićo divan, krasan, a kada dođem na tehnički tražit ću prvo drvo da se objesim.
OK! Fićo registriran isti dan!
Ajde, de... Zvuči obećavajuće, ali... Uvijek postoji onaj ALI...
