Uopće nije istina da je jednoličnost današnjih automobila značajno veća nego nekadašnjih, osim po pitanju nekih uniformnih, zakonski reguliranih detalja. Razdoblje kojim se mahom bavimo ovdje, dakle auti od 1950-ih do 1980-ih, imalo je hrpetinu dosadno dizajniranih, uniformnih i sličnih automobila, a ranija razdoblja pogotovo. Ima jedna rasprava o tome koji je ono automobil na naslovnici prvog stripa o Supermanu (svi ste je morali vidjeti, to je ona što danas vrijedi milijune dolara) i nije bilo definitivnog odgovora, jer je golema većina američkih automobila iz cc 1937. toliko nalik jedna drugima da može biti bilo kaj. Isto vrijedi i za aute pred I. svjetski rat ili iz 1920-ih - nama su svi jednaki, no ponajprije zato jer ih nismo proučavali, kao ni ove aktualne, dok razdoblje koje nas najviše zanima uglavnom poznajemo bolje, pa i lakše razlikujemo modele iz njega.
A ove generalizacije mogu biti zgodne za raspravu, ali u široj slici gube smisao. I VW grupacija je i te kako uvodila inovacije, i Alfa, Lancia ili Citroën proizvodili i dosadne, ziheraške aute. Gotovo da nema proizvođača koji nije u svojoj povijesti prošao sve moguće pluseve i minuse, većinom po više puta. Plus što svaki, pa i objektivno najgori auto ima svoje poklonike, a stvari koje su jednima vrline drugima su mane.