Proljetos sam imao sreće uživo vidjeti gotovo sve Erichove kreacije na jednom mjestu, u atriju stuttgartskog sajma.
Rekord C iz 1968., legendarna "Crna udovica" u kojoj je Erich Bitter kao vozač utrka započeo svoju suradnju sa Opelom. Motor 1.9 sa 180 ks
Intermeccanica Indra Cabrio iz 1972. Auto povezan sa Bitterom iz razloga jer je bio zastupnik ove talijansko-američke marke za Njemačku, čak je i nastao zajedničkom idejom Boba Lutza i Ericha. "Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane" je izreka upotrebljiva u ovom slučaju, jer je zbog loše kvalitete i nastala ideja za Bitterov CD. Napravljeno je 128 Indri u Torinu, a nacrtao ga je Franco Scaglione, dizajner prvog Lamborghinija, 350 GTa.
Bitter Aero Kadett iz 1979. Ovo je auto od kojega je Bitteru kapalo par stotina DM po komadu zbog autorskih prava. Napravljeno ih je 1341 kod Baura, a zadnjih desetak je Erich oplemenio na svoj način te poklanjao poslovnim partnerima.
Bitter CD, meni njegov najljepši auto. GT za auto enciklopedije. Danas sam na A8 prvi put vidio jednoga u vožnji.
SC, nasljednik CDa
Bitter Rallye GT iz 1984., auto na bazi Opel Mante koji je trebao približiti marku i mlađim kupcima sa plićim džepom. Ostalo je na ovom prototipu koji je napravljen kod Isdere u Leonbergu. Prvi puta ga vidim uživo.
Type 3, jedan od tri preživjela
I Bitter Berlina iz 1994. na bazi Omege B, auto koji je trebao biti njemački Quattroporte. Ostalo je na ovom unikatu. Svejedno, lijepo ga je vidjeti uživo.
