RETRO CLASSICS Stuttgart 2023.

[Bellof]

Gledam ovaj "motor" sa gusjenicama i pitam se čemu je to služilo uopće? Kao da sam nekad čuo da je imao Opelov motor, korišten u WW2. Ali, u praksi ga ne vidimo kao korisnog. Ni za snijeg ni za pijesak. Ako je snijeg, kolo upada u snijeg, ako je pijesak - isto. Bolje 2 šira.

Guzzi je ima isto tritočkaša koji su bili korišteni u vojne svrhe, problem je šta su ta vozila na kolima vergulasta, gusjenice i velika težina sa niskim težištem su kod NSU-a dali bolje rezultate, šta se tiće pijeska nije bezveze BMW koji je bia pojam kvalitete do otvaranja Romelove fronte zamjenjen Zundappom saharom, specifični uvjeti traže neka druga riješenja.

[sigmafahrer]

[sigmafahrer]

Nastavljamo sa BMW i Mercedesima

[sigmafahrer]

[sigmafahrer]

Kao što sam već napisao Porsche je iskoristio ovogodišnji Retro Classics za proslavu 75 godina njihovih sportskih auta.












Prostov McLaren TAG iz 1986.





Novi Mission R





Ovaj zelenko iz 2017. je milijuniti 911. Porsche ga nije prodao, ostat će u njihovom vlasništvu





Porsche Showcar, auto kojim Porsche dokazuje koliko je danas u mogućnosti napraviti vjerne replike nekih svojih auta iz prošlosti





Porsche 356 SL iz 1951.

[sigmafahrer]

I evo privatnih Porschea nevezanih za Werk

Dva od devedeset napravljenih. Carrera RS 3.8 i Carrera RSR. Rijetko i poželjno







Dva Stroseka, bili su na prodaju









Dva elektro-914 i jedan normalni

[sigmafahrer]

Evo par rijeđih auta sa RCa ove godine.
Prvi je Lotus 30 S1.  Radio ga je Chapman i Martin Wade godine 1964. i 1965. po pravilima grupe 7 trkaćih auta.
Ovo je rijedak auto i za Lotusove pojmove, ovaj zeleni je jedan od 23 napravljenih u prvoj seriji (zato oznaka S1). Ne znam broj preživjelih, ali po nekim procjenama manje od deset. Pravila grupe 7 su bila prilično fleksibilna što se tiče snage, veličine motora i aerodinamike. To objašnjava ugradnju Fordovog  4.7 V8 motora sa 360 ks ( koji je bio ogroman motor za Chapmanovu filozofiju gradnje auta ) u ultralaganu cjevastu šasiju. Sve je težilo ipak samo 635 kg. Felge su naprijed 13 zolla, iza 15 a mjenjač je proizvod njemačkog ZF-a. Auto je kod svih vozača izazivao strahopoštovanje, a kod mnogih i strah jer nisu bili rijetki slučajevi pucanja šasije na kritičnim mjestima. Između ostalih vozio ga je i Jim Clark. Ovaj konkretni kojeg sam vidio je kao nov bio vlasništvo sina osnivača Coca Cole. Poslije je promijenio vlasnika i 2000. godine je restauriran. Pri tome mu je motor pojačan na 505 ks ali su pojačane i poznate slabe točke na šasiji. Danas je u vlasništvu dvojice skupljača Lotusa iz Njemačke.









Drugi je Costin GT Prototype iz 1966.
Auto je djelo Franka Costina, poznatog engleskog avionskog i auto inženjera, inače brata Mikea Costina (Cosworth). Šasija je komplet drvena, a motor je Lotusov Twin Cam 1.6 sa 170 ks. Vožen je na Le Mansu i Nürburgringu.

[sarmaguru]

U koju kategoriju odltimera spada lotus nakon tih prerada na šasiji i motoru?
Obzirom na rijetkost, jel time dobiva ili gubi na vrijednosti?

[sigmafahrer]

Ne znam točno godinu kad je napravljena prerada, još šezdesetih ili za restauracije 2000. godine. Pa bi mogao biti trkaći oldtimer Typ B (Period correct prerada napravljena u to vrijeme) ili Typ X (Iznimna prerada puno godina poslije). Typ X je u slučaju ovog Lotusa isto "period correct" jer je motor iz tadašnjeg Forda GT 40.
Ne bih znao o njegovoj vrijednosti. Bilo bi logično da je manje vrijedan poslije izmjena. Ali kako ih je malo ostalo i rijetko koji bude na prodaju, ne vjerujem da u ovom slučaju vrijede neka pravila ili da kataloška cijena određuje vrijednost ovog auta. Ako Lotusa 30 uopće ima u katalozima.

[sigmafahrer]

Slijedeći zanimljiv auto kojeg sam vidio je Peugeot 205 Turbo 16. Nastao je kao homologacijski auto za ludu Grupu B, čija su pravila zahtijevala 200 napravljenih auta za sudjelovanje u natjecanjima. Nema puno zajedničkog sa normalnom dvjestopeticom. Funkcioniralo je tako da se dvovratna 205 skinula sa trake na početku proizvodnje i odvezla do Heulieza na opsežnu preradu karoserije. Cjevasta zaštitna konstrukcija, pregradni zid između kabine koji odvaja vozača i suvozača od centralno smještenog motora, mnogi usisi potrebni za hlađenje tekućina i turbo zraka, samo su neke od promjena od strane Heulieza. Dalje je auto išao u "Peugeot Talbot Sport" na ugradnju mehanike. Normalni, serijski T16 je imao 1.8 16V turbo motor sa 200 ks, a rallye verzije su imale 340 do 520 ks. Ukratko uspjesi T16ke : simboličnih 16 pobjeda u grupi B, 1985. i `86. apsolutni pobjednik i u konkurenciji vozača i proizvođača, 1987, 1988 i 1989. pobjednik na Paris-Dakar, 1987. drugo, treće i četvrto mjesto na Pikes Peaku i četiri godine zaredom naslovi u evropskom rallycross prvenstvu.
Ovaj ovdje je T16 kojeg je vozila Michele Mouton za nju ne baš uspješne 1986. godine kada je usporedno sa ukidanjem B grupe i napustila svjetsko rally prvenstvo.








Na štandu Asch Motorsporta osim par novijih Fordova je stajao trkaći Mustang one ne baš popularne, treće  generacije Mustanga. Roland Asch je inače jedan od najboljih njemačkih vozača 80ih i 90ih godina, a ovaj Mustang je vozio 1985. i 1986. u DTMu. Ima motor  4.9 V8 sa 340 ks, a zanimljiv je jer do danas drži rekord kruga u utrkama na berlinskom Avusu. Max brzina 306 kmh.

[OVERDOSEDSPEEDJUNKIE]

Moram priznati da sam propustio MM epizodu sa Pugom.  Vjerojatno je uskočila nakon Vatanenove nesreće.

[sigmafahrer]

Da, vozila je te godine i u njemačkom rallye prvenstvu

[TomoV]

Sigma, hvala na detaljnom izvješću. Kao da smo bili. 😂👍

[sigmafahrer]

Poslije pauze idemo sa još par vozila sa RCa ove godine :

Unikatni Audi 90 N41 od firme Nothelle. Auto je iz 1988. godine i prešao je oko 170 tkm. Motor je 10ventilski petak turbo iz Urquattra pojačan na 260 ks kod Nothellea. Stlačeni zrak se hladi sa dva intercoolera a sve što se moglo prebaciti od ovjesa je isto sa Urquattra.





Slijedeća zanimljivost je Mercedes SL 129 opremljen Continentalovim CTS (Continental Tyre System) gumama. Sjećam se najave takvih guma u drugoj polovici 80ih godina. U serijsku proizvodnju je ušla kao dodatna oprema na novom SLu 1989. godine.
Najbitnija prednost u odnosu na normalne gume je moguća vožnja sa probušenom gumom do 80 kmh, zatim bolji komfor, smanjeno trošenje gume pri normalnoj upotrebi, bolje ponašanje pri aquaplaningu. Moglo bi se reći da je CTS bio prethodnik Runflat guma koje je predstavio GoodYear 1992. godine. Minus strana je bila što je ova guma trebala i specijalnu felgu, te s tim povezani troškovi proizvodnje. Ubrzo je povučena iz Mercedesove dodatne opreme. Znam da su ih koristile i firme koje su pravile Mercedesove oklopljene aute baš zbog te karakteristike vozljivosti sa probušenom gumom. Meni sve to i ružno izgleda, ali je pokušaj vrijedan spomena i sad već spada pod oldtimer sferu.

[sigmafahrer]

Tridesetak km južno od mene, u Neuffenu, mala manufaktura Kern radi replike Daimlerove motorne kočije, Reitwagena (prvi patentirani motocikl) i prvog brzohodnog motora, Daimlerovog Standuhra. Sve je urađeno po originalnim nacrtima i u funkciji su, u voznom stanju. Rade i prodaju po narudžbi, ali cijena mi nije poznata. Kern je to izložio i na RCu:









Muzej tehnike Sinsheim-Speyer je izložio još jedno vozilo slično Brutusu kojega smo par puta spominjali. Ovaj Brutusov konkurent je duplo jači a napravio ga je Englez Chris Williams.  Packard-Bentley "Mavis" je pravljen nekoliko godina i prvi put je prikazan javnosti 2010. godine. Na šasiju Bentleya 8-liter iz 1930. je stavljen Packardov brodski motor iz 2. svjetskog rata. Motor je V12 zapremnine 42 litre sa 1500 ks. Tank za gorivo je 245 litara, a uljni tank 82 litre. Težak je 3 tone a troši 4,5 litre na 15 sekundi.












I to bi bilo sve sa ovogodišnjeg Retro Classicsa iz Stuttgarta.