Jedna kratka priča na koju me podsjetio Leonardo sa ugradnjom Hirschmann antene na njegovu šesticu. Čovjek iz ove priče se zvao Richard Hirschmann. Rođen je u Stuttgartu, a završio školu, živio i radio u Esslingenu, gradu u kojem stanujem zadnjih deset godina. Ovdje je Richard 1924. otvorio firmu, a 1926. godine patentirao "banana-utikač" čime je postigao svjetsku slavu, a proizvodnjom ujedno došao i do prvih velikih novaca. Zanimljivo da je imao i nekoliko patenata na području diesel motora. Početkom 30ih godina u Esslingenu je počela proizvodnja sobnih radijskih antena, a 1939. automobilskih antena. U vrijeme kada to nije bilo popularno zadržao je sve radnike Židove u svojim pogonima. Poslije rata, sa oporavkom auto industrije proširuje ponudu i proizvodnju na mnoge električne komponente za aute, ali auto-antene ostaju prioritet. 1956. otvara veliku podružnicu malo južnije u Neckartenzlingenu gdje će poslije biti i sjedište firme. Hirschmann se širi i po svijetu otvarajući pogone u Austriji, Francuskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Južnoafričkoj Republici, SADu i Kuvajtu. Kada je 70ih Richard preminuo, posao je preuzeo njegov sin, Richard Hirschmann junior. 1997. je firma prešla u vlasništvo Rheinmetalla i tada počinje pad Hirschmanna, komadanje u više malih firmi i trgovanje njima.
1995. je firma Hirschmann proizvela 150 milijuna auto antena što je bio vrhunac proizvodnje. I sam imam i imao sam nekoliko električnih auto antena od njih. A vjerujem da je svatko od vas tko je vozio neki evropski auto iz devedesetih godina ili stariji imao kontakt sa Hirschmann antenama. Jer osim antena kao dodatne, "Zubehör" opreme, Hirschmann je proizvodio antene i za prvu ugradnju za mnoge auto marke.
Danas se ulica u Esslingenu gdje je nekada bilo sjedište firme zove po Richardu Hirschmannu, a isto tako i gradsko klizalište koje je Hirschmann senior sagradio.
