
Već sam u nekim pričama o njemačkim tunerima slagao te firme po popularnosti i njihovoj ulozi u povijesti ove grane automobilizma. BMW : Alpina, Schnitzer, Hartge. Mercedes : AMG, Brabus, Lorinser. U slučaju Opela ih je bilo stvarno puno. Po meni Irmscher je broj jedan i to zbog njihovog trajanja, raznovrsnosti ponude, područja djelovanja pa i proizvodnje malih serija. Pod dva bih stavio čarobnjaka za motore, Mantzela. Treće mjesto mi je diskutabilno. Ja bih ga podijelio na Steinmetza, Lexmaula i Kisslinga. Još su se mnogi bavili Opelima. Mattig, Hintermeier, Lenk su od poznatijih. Slobodno dopunite, možda sam neke zaboravio. Podsjećam da Zender, Kamei i Rieger nisu bili vezani samo za Opela pa sam ih namjerno izostavio iz ovog nabrajanja.
Ovo je priča o jednom iz gore navedene trojke, o Lexmaulu. Fritz Lexmaul je rođen 1940. u Sudetskoj oblasti, današnjoj Češkoj, odakle je poslije rata sa obitelji preseljen u sjevernu Njemačku. Ubrzo sele u Bad Soden u blizinu Frankfurta gdje je Fritz završio školu za mehaničara i skupljao prva praktična iskustva u jednoj Opel auto-kući. To vrijeme će mu odrediti budući životni put. Zaposlio se u trgovini pisaćih mašina, što nije bio posao kakav je za sebe zamišljao. Ali jedan Opel kojeg je poslovno vozio ga je vratio na pravi put. Auto mu je bio jednostavno prespor, pa mu je doradio glavu i učinio ga življim i bržim. Ubrzo su kolege i poznanici htjeli isto, a kapnuli su i prvi novci od ovog hobija. Kraj je šezdesetih godina, Fritz nalazi bivšu stolarsku radionu u obližnjem Kelkheimu u koju je mogao smjestiti dva auta i frizirati im motore obradom glava i ugradnjom duplih Webera. Prvi kompletan auto kojega je Fritz uradio bio je Kadett A. Ubrzo je malo mjesto postalo poznato vozačima Opela, mnogi vozači utrka su se obraćali Fritzu želeći uhvatiti još koju sekundu na stazi. Fritz je proširio ponudu vlastitim bregastim osovinama i dijelovima raznih firmi sa kojima je surađivao : Ansa i Bosi auspusi, Sheel i Recaro sjedala, ATS, BBS i Atiwe felge, Koni federi i amortizeri, Raid volani...
Kada je mali Kelkheim postao tijesan za mnoštvo vozača Manti, Ascona, Kadetta koje je Lexmaul privlačio a i mala radiona postala pretrpana, Fritz se 1977. preselio u Rödermark kod Darmstadta. Tu je izgradio veliku firmu sa prostorom za ispitivanje motora i Boschovim valjcima za ispitivanje snage. Kako je vrijeme odmicalo Fritz se sa friziranja trkaćih auta preorijentirao na cestovne aute. Imao je u ponudi karoserijske dodatke za gotovo sve aktualne ali i starije Opelove aute. Kod Lexmaula se mogao kupiti i gotovo svaki dio motora, mjenjača, ovjesa koji je bio optimiran u odnosu na original. Izlagao je na sajmovima, a ponuda je u međuvremenu postala tolika da je godišnje izlazio povelik Lexmaul katalog. Usporedivo sa današnjom internet kupovinom su bile narudžbenice u Lexmaul katalozima ili mnogim specijaliziranim časopisima preko kojih ste mogli naručiti željeni dio i montirati ga u vlastitoj režiji. Po količini prodanih ispušnih grana Lexmaul postaje među vodećima u njemačkoj tuning sceni. Svi Lexmaulovi dijelovi su bili ispitani od TÜVa, dakle ispunjavali su bar minimum "Deutsche Wertarbeit" kvalitete. Ono što je Fritz izbjegavao, koliko je bilo moguće je ekstremno spuštanje ovjesa. To mu nije bilo po ukusu a niti preporuka mušterijama.
Kad dobro razmislim, ono što mi prvo padne na pamet na spomen Lexmaula su njegovi crveni "Ram Induction" usisi za Opelove motore, na njemačkom Ansaugkrümmer. Mislim da je to njegov najpoznatiji proizvod. Taj trik sistem koji je zavisno o motoru davao 6 do 10 dodatnih konja je stvarao tlak punjenja od 0,2 bara u motoru. U kombinaciji sa Lexmaul bregastom dobivao se najbolji rezultat, do 25 dodatnih ks. Ovaj sistem koji na prvi pogled izgleda kao da je iz Maranella se najbolje pokazao na novim 16V C20XE DOHC motorima. Možda je jedna od tajni uspjeha Ram Inductiona bila sposobnost Fritza da dovede Opelovog vodećeg inženjera za usisne sisteme u Lexmaul.

Najbolje godine za Lexmaula su bile druga polovica sedamdesetih i osamdesete godine. Nažalost, Fritz je 1996. zbog bolesti morao prodati firmu. Ime Lexmaul danas živi još u firmi Lexmaul Performance, koja je koliko vidim dio dbilasa, poznatog stručnjaka za optimiranje motora Dimitriosa Bilasa. Fritz je preminuo u septembru 2022. u 82. godini. Ostavio je priličan trag u tom njemačkom tuning ludilu i bio je omiljen lik kod "Blitz fahrera" koji su htjeli "besser, breiter, schneller".
