STROHM
Nedavno čitam nešto o Countachu pa se sjetim da je blizu Ulma netko pravio replike poznatog Lamborghinija. Kad bolje razmislim ne znam je li ijedan drugi auto toliko puta kopiran kao Countach. I sam sam dolazio na te ideje o samogradnji jedne replike. Srećom brzo me prošlo. Davnih dana sam čak zamalo mijenjao Audi 200 od oca za jednu repliku Countacha. Srećom su i ti pregovori propali. Bio je loša kopija (Saier Catapult) sa Fordovim V6 motorom. Devedesetih godina sam ljetnih mjeseci stalno vozio Jadranskom magistralom i negdje između Šibenika i Splita sam često viđao nedovršenu karoseriju Countacha. Oldschool ekipa iz Dalmacije će vjerojatno znati o čemu je riječ, je li ikada završen i gdje je točno stajao.
Evo sad kratke priče o Strohmu De Rella, kopiji Countacha koju ne bi bilo loše imati. Sve je 1988. započeo Werner Strohm u Laichingenu, malom mjestu udaljenom 30 km od Ulma. Werner je bio građevinski poduzetnik ali uvijek spreman za nove, originalne ideje. Kako mu je hobi bio letenje, najprije je htio napraviti vlastiti helikopter ali se ubrzo prizemljio i počeo razmišljati o sportskom automobilu. Odluka je pala na jedan od najljepših superauta sedamdesetih i osamdesetih godina, tadašnji san mnogih, Lamborghini Countach. Počelo je u maloj garaži i narudžbom kita koji je po Wernerovoj procjeni bio najbliži originalu. On, njegova dva sina i još jedan kolega inženjer su za praznu karoseriju odabrali Chevroletov V8 motor i Renaultov mjenjač i ovaj je auto bio Strohmov prototip. Vozali su ga, testirali dijelove na njemu, ali i ubrzo skontali da od toga neće nikada biti dobar auto. Trebao je biti kvalitetniji, čak ispraviti neke stvari sa originalnog Countacha. Pala je odluka da se krene ispočetka, da se u detalj razmjeri originalni Countach, da se razvije vlastita šasija i karoserija. Angažirali su dodatnu dvojicu inženjera za šasiju i još jednoga za karoseriju, izgrađena je tvornica i krenulo se u ozbiljan posao. Svi dijelovi su testirani u TÜVu u Münchenu. Kako Werner nije htio pregled svakog auta pojedinačno, TÜV je napravio test njegovih par auta u 200 000 km i na kraju mu dodijelili dozvolu za serijsku proizvodnju. Sam razvoj, priprema i tehnički pregledi su koštali puno truda, živaca i dva i pol milijuna maraka. Strohm je imao 12 zaposlenih koji su od 1990. do 1995. sastavili 29 auta. Auto se trebao zvati Tornado Turbo, ali je netko već zaštitio ime pa je nazvan Strohm De Rella. Odabran je PRV 3.0 V6 turbo agregat iz Renaulta Alpine i pripadajući mjenjač. Snaga je bila 250 ks sa kojima je Wernerov Countach ubrzavao za 5,8 do 100 i vozio najbrže 240 kmh. Sve je to koštalo 130 000 DM. Po pričama onih koji su vozili i Countacha i De Rellu ležanje na cesti je bilo slično originalu, raspored težine na strani De Relle, a po kvaliteti i detaljima izrade je Strohm u puno stvari bio bolji. Naravno, saznanje da ne voziš original, zvuk upola manjeg motora i performanse te spuštaju na tlo. Ajmo usporediti original i kopiju : Countach je tada koštao oko 240 000 DM a Strohm 130, V12 vs V6, 455 i 250 ks, ubrzanje 4.8 i 5.8 što i nije velika razlika, max brzina 287 vs 240. Werner je za De Rellu koristio BBS RS felge koje naravno ne stoje tako dobro kao originalne OZ, ali su zbog mogućnosti promjene dimenzija i njihove dostupnosti tada bile najlogičniji izbor. Originalne felge su bile nedostupne i preskupe a njihovih kopija tada nije bilo. Što se tiče karoserije dimenzije u potpunosti odgovaraju originalu, osim što blatobrani i stražnji spojler na nekim autima odudaraju od originala. Taj dio je u stvari preuzet sa Countacha Švicarca Franca Sbarra. Posao je krenuo dobro, auto je predstavljen i na auto salonu u Ženevi. Kada su ulaganja vraćena i od cijelog se projekta trebalo početi zarađivati Werner se razbolio i firma je 1995 ugašena. Godine 2001. je Werner Strohm nažalost preminuo, ali je iza sebe ostavio pokretnine zbog kojih će se pamtiti. Od 29 proizvedenih, 25 De Rella se još uvijek voze a njihovi vlasnici naprave pokoji susret i zajedničku vožnju. Dva Strohma, crveni i žuti se nalaze i kod mene u Esslingenu, ali ih nisam nikada vidio uživo. Žutog je netko slikao u Hrvatskoj i objavio na CarSpottingCroatia.
Zadnji primjerci koje sam našao na prodaju u oglasnicima su koštali oko 100 000 eura, za te novce si kupiš ipak nešto originalno. Ali eto, ima ljudi koji vole i ovu vrstu auta. Mene danas ovakve replike ne pale kao kad sam imao dvadeset, ali ako bih morao onda molim jedan Countach od Strohma.
Dva Strohma iz Esslingena...
...i Saier Catapult kojeg sam zamalo kupio/mijenjao
Najprije ga je otac vidio iza ograde, iz daljine, pisalo da je na prodaju, uzeo br. telefona pa smo zvali i pitali šta je to uopće. Prvi poziv i vlasnik već spreman na spuštanje cijene, zamjene. Cijenio ga je ako se dobro sjećam nešto preko 30 000 DM. Bio je star tek par godina, u njemu Fordov šestak 2.3 sa 108 ks. Nov je tada koštao 64 000 maraka, a u puzzle varijanti u kutijama oko 23. Htio je uzeti našeg Audija 200 pod račun, ali sam i ja morao sudjelovati sa svojom ušteđevinom od par tisuća. Otac ga je slikao i odlučili smo da ga ipak pogledamo. Tek kad smo ga pregledali izbliza, otvorili vrata vidjeli smo koliko je to loše. Znao sam bar sa slika kako treba izgledati Countach, ali ovdje niti mjere nisu štimale, auto urađen na kompromisima. Show vozilo i pitanje je bilo kako se uopće vozi. I onda još saznanje da ostajemo bez solidnog obiteljskog auta, trebamo kupiti nešto lošije za obitelj, ode moja ušteđevina... Razum je prevladao i dobro da sam odustao. Da je bio Strohm, to je druga priča, ali je on bio preskup.
