Hans Herrmann
Hans Herrmann je rođen 23.2.1928. u Stuttgartu. Poznat je po tome da oko njega leti više anđela čuvara nego oko prosječnog čovjeka. Nadimak mu je „Hans im Glück“, po priči braće Grimm „Sretni Ivica“, a dalje u priči ćemo vidjeti i zašto.
Školovao se za slastičara da bi preuzeo kafić od svoje majke. Ali kako je bio rođeni vozač prvi posao mu je bio taksiranje jednog liječnika svojim prvim autom, BMW-om 3/20. Posao se širio, kupio je i drugi BMW, a kako je imao težu desnu nogu, sa svojim trećim autom Porscheom 1952. vozi i svoju prvu utrku. Primjetili su ga ljudi iz Porschea, pa im uskoro postaje tvornički vozač u prvenstvu sportskih automobila. Godine 1953. vozi i prve utrke van Njemačke. Nastupao je na Ringu, Panamericani, a na Mille Miglia i Le Mansu pobjeđuje u klasi. Godine 1954. na Mille Miglia upada u oči javnosti sa svojim manevrom kada je vidjevši da neće moći stati pred spuštenom rampom i jurećim vlakom nagazio po gasu. Zahvaljujući Bogu, hrabrosti i niskom Porscheu 550 prošao je ispod rampi par metara prije vlaka. Naravno, on i njegov suvozač su morali leći da ne bi ostali bez ludih glava i da bi i ovaj put mogli proslaviti pobjedu u klasi.
Iste godine je Mercedes u F1 tražio trećeg vozača pored Fangia i Klinga. U jakoj konkurenciji na testiranjima na Nürburgringu Herrmann vozi najbolje i Mercedes ga uzima u F1 tim. Prvi zvanični nastup je imao u Francuskoj sa Mercedesom W196 i tada odvezao najbrži krug. Čak i pored imena kao što su Fangio i Kling, često je bio brži od njih. 1955. Mercedes dovodi u tim Stirlinga Mossa. Hans se mogao mjeriti i sa njim. Danas, poslije smrti Mossa, Hans je jedini živi svjedok Mercedesove F1 ere sa srebrnim strijelama iz sezona 1954/55. To je bila godina i njegove prve velike nezgode u Monte Carlu, kada su mu otkazale kočnice i to je gotovo platio životom. Druga nezgoda Mercedesovog tima je prerasla u najveću tragediju u auto-sportu kada je na Le Mansu Pierre Levegh završio u publici. I opet nevjerojatna činjenica, Levegh je bio zamjena Hansu Herrmannu. S tim nesrećama završava Herrmannov ugovor s Mercedesom, a cijeli Mercedes tim se povlači iz auto sporta. Još jedna sreća u nesreći te godine za Hansa Herrmanna na Mille Miglia: pri točenju goriva je netko zaboravio zatvoriti tank i u vožnji je benzin natopio Hansa Herrmanna i njegovog suvozača. Svakako su htjeli završiti utrku, ali kad im je benzin počeo nagrizati kožu morali su odustati. Možemo samo zamisliti ishod da je negdje zaiskrilo ...
Ostao je voziti za Porsche u prvenstvu sportskih automobila, no svakako je htio natrag u Formulu 1. Zbog nesuglasica se 1957. razilazi sa Porscheom, potpisuje za Borgward u prvenstvu brdskih utrka. Ostvario je puno pobjeda i postao viceprvak Europe na brdu. Testira ga Ferrari za F1, ali ipak završava u Maseratiju 1958. i usput pobjeđuje na mnogim utrkama izdržljivosti (Sebring, Le Mans pobjeda u klasi). 1959. na berlinskom Avusu pogiba njegov dobar prijatelj, vozač Jean Behra tako što ispada iz auta. To je bila subota, a već sutradan BRM F1 Hansa Herrmanna pri 280 km/h ostaje bez kočnica, on usmjerava auto u bale slame i prevrće se više puta u zraku. Pri tome naš sretni Ivica ispada iz auta i zarađuje samo modrice. Mit „Hans im Glück“ je rođen.
Dalje je Hans nastupao i u Formuli 2, a 1961. se počeo baviti i autonovinarstvom testirajući aute za Bild. Iako se u međuvremenu vratio Porscheu, godine 1962. ih napušta. No, koristi suradnju Porschea i Abartha, te u srpnju prelazi kod Karla Abartha. Nizali su se uspjesi. Abarth uviđa njegovu vozačku inteligenciju pa je koristio Hansa i kao test vozača. Herrmann se vraća u Porsche 1966. gdje autosport vode novi ljudi koji prepoznaju sve njegove vrline. Iskustvo iz testiranja Abartha mu donosi isti posao i u Porscheu, gdje sudjeluje u razvoju modela 907, 908, 917 i drugih. Tih godina je bio uspješan u Daytoni, Sebringu, Monzi, Spa, Le Mansu, Ringu. 1969. mu je poginuo još jedan dobar prijatelj, Gerhard Mitter. Hans je poslije mjesec dana u Imoli doživio još jednu nesreću kada se auto raspolovio u dva dijela. Pogađate, prošao je opet neozlijeđen. Te godine u Le Mansu mu je falilo 100 metara do ukupne pobjede, ali je Ford GT40 ipak bio brži od njegovog Porschea 917. Slijedeće godine na dan odlaska na istu utrku na Le Mans, supruga Magdalena ga je upitala hoće li ovaj put ako pobjedi ostaviti utrke, jer su u međuvremenu dobili i drugog sina. Hans je to obećao. Zajedno sa Attwoodom u Porscheu tima Salzburg pobijedio je na Le Mansu po jakoj kiši i nevremenu. To mu je bila zadnja utrka, najveći uspjeh i usred sezone 1970. je okačio kacigu na klin. Slijedeće godine osniva firmu Hans Herrmann Autotechnik, gdje su mu dobrodošla iskustva i poznanstva iz proteklih godina. Specijalizirao se za proizvodnju autoopreme (lanci za snijeg, dizalice, šipke za šlepanje i ostalo). Već 30 godina je član žirija "Zlatni volan" i gostuje kao vozač na mnogim susretima oldtimera. 1991. je čak i otet pa pušten uz otkupninu od 300.000 DM. Sve u svemu, ovom svestranom, hrabrom, dobrom vozaču i nadasve sretnom čovjeku nikada u životu nije bilo dosadno. Hans Herrmann je u 19 godina utrkivanja vozio 74 različita trkaća auta, ostvario i neke uspjehe. Danas živi u Stuttgartu i sa svojih 97 godina i dalje vozi. Hansa sam vidio nekoliko puta na Retroclassicsu.
