Upravo tako. Za nas gospodu u godinama jugonostalgija nije politička opcija nego prirodno i samorazumljivo vraćanje u mladost. Više-manje svakome je najljepše prisjećanje na neke, hajmo reći, tinejdžerske dane, upijanje raznih prvih iskustava punim plućima i očima, prije nego što se uvuče crv cinizma, dok su stvari još nove, šarene i bitne.