Ovu Alfu 1750 berlinu sam ja našao u Burzi davne 1994.g.Nazvao sam broj i javi mi se neka bakica...i ispričala mi vrlo interesantnu priču.Njen tada već pokojni suprug,inače pomorski kapetan, je bio prvi vlasnik.Nisu imali djece i ona je bila sentimentalno vezana za taj auto.Alfu su kupili novu u Ljubljani 1969.g.Nakon smrti supruga,njegova obitelj se je sudski sporila s njom oko vlasništva i tek 1994.g. je ona postala vlasnik auta i odlučila ga prodati.Naravno,ja sam htio odmah doći i vidjeti Alfu,ali to je s bakicom išlo malo teže.Ona je živjela u centru Rijeke,a Alfa je bila u vikendici u okolici Rijeke(na Marinićima).Tjedan dana sam ja pokušavao dogovoriti s njom odlazak do vikendice.I konačno je osvanuo i taj dan...došao ja kod nje u stan,a ona mi pokazuje cijelu dokumentaciju o Alfi...svi računi od kupnje auta,tehničkog,servisa,goriva...sve!Ja lud!Ajmo konačno vidit Alfu,kažem ja.A ne,ne...najprije smo išli na placu kupit cvijeće,pa na Kozalu na grob pok.muža,pa tek onda na Mariniće.Kad smo došli ispred "vikendice",ono viletina sa parkom, istinabog u zapuštenom stanju.Vrata garaže godinama neotvarana,zarasla u lišće!Nakon velikih napora,otvorim ja vrata garaže...a unutra spava Berlina!Stanje...kao nova!Na satu 77 000km.Ne mogu sebi doć!
Nekoliko dana kasnije,ja i moj prijatelj,naoružani akumulatorom išli upalit Alfu.Nakon malo čačkanja i pokušavanja,Alfa je upalila.Radi ko urica,ali malo dimi.Kaže bakica...odite ju slobodno malo PROŠETAT!I "prošetali" je mi do Rupe i nazad,Alfa ide ko luda.
I onda ja napravim veliku glupost...odustanem od kupnje(bojeći se troškova popravka) i prepustim je mom prijatelju koji je bio samnom.On ju nije odmah prepisao,bakica se u međuvremenu smrtno razboljela,pa je na kraju s javnim bilježnikom trčao u bolnicu i u zadnji čas dobio ovjeru potpisa.
On je nabavio ove felge što su i danas na njoj,vozio je par godina i prodao je ovom gospodinu u Zagreb.