Ja još u kući na moru imam radio-kazetofon maznut 1992. iz kuće rahmetli niškog specijalca, negdje u okolici Čavoglava. Radi ko zmaj, ima i disco light, blešči u noći...
I nemam ama baš nikakvu grižnju savjesti zbog toga.
No za auto ili stan bi vjerojatno ipak bilo malo drukčije. No ne mislim da je to samo naš lokalni karakter ili osobnost. Jedino što postoji određena razlika u kulturno-civilizacijskom naslijeđu, jer su se u drugim, razvijenijim državama odnosi bogatih i siromašnih razvili ranije i danas pare nemaju oni koji su ih direktno sami pokrali, nego njihovi unuci, praunuci ili prapraprapraprapraunuci. Pa su imali vremena kultivirati se i uljuditi, dok je kod nas i dalje mahom u posjedu para i imovine prva generacija, lopovi sami. Naravno da ima iznimaka, no to je nekakvo generalno pravilo, kod nas još nije prošao taj, za kapitalistički sustav posve normalni sustav zgrtanja na sve načine. Tek kad prođe generacija-dvije očekujem neke veće civilizacijske iskorake, a u međuvremenu smo osuđeni na ovo što imamo.
Tako da vjerujem da se legalizirati i danas kod nas može više-manje sve, i to će još neko vrijeme biti tako. Jedino nisam siguran može li se legalizirati na posve, khm, legalan način. Ali na malo, ono malkice, za kavu, ili rundu pijače ili mrvicu više od toga, e to najvjerojatnije i dalje može, kako da ne? Ljudi smo, dogovorit ćemo se. A onda će doći malo žešće regulative, kazne... i postat ćemo mi to uredno i legalističko društvo, koliko toliko. Kroz tih nekoliko generacija, neophodnih da se uljudimo i barem malo zaboravimo te otimačine. Kao što su recimo Francuzi zaboravili da je Renault, nacionalni ponos, posve nelegalno oduzet vlasnicima, radnicima tvrtke kojima je to utemeljitelj oporučno ostavio i nacionaliziran...
Da ne bi bilo zabune, i ja bih, naravno, preferirao da se ništa ne zaboravlja, prihvaća i 'legalizira', nego da se sve izvede na čistac, vrati pravim vlasnicima i osudi one koji su nelegalno stekli imovinu, poput mog kazetofona. Samo što ne vjerujem da je to moguće.