Nakon slegnutih dojmova i oporavka od dugotrajne vožnje nekoliko riječi o cijelom događaju.
Bio bi red kad je susret i najavljen ovdje
Za sve koji su se (možda) brinuli, moram reći da je autić odradio 1130km bez ikakvog štucanja ili zamuckivanja.
Hauba je dignuta samo kada bi drugi htjeli vidjeti taj moćni stroj.
Put je krenuo u Petak oko 9:30. Starom cestom preko Kistanja, Gračaca, Korenice, Slunja, Gline, Petrinje
Evo rute

Pred Siskom smo se našli sa nekim kolegama sa Renault foruma. Jednu kavicu suknuli, dobro se isklapali te skrenuli sa zamišljene rute ka Popovači, prema Sunji i Jasenovcu i Novskoj.
Malo manje kilometara, a mene je ruta zagolicala jer tuda se još nisam nikad vozio pa mi je bilo zanimljivo.
Slavonski Brod smo uhvatili oko 19h i pronašli mjesto gdje ćemo prenoćiti.
Upoznali mladića iz Budimpešte sa R4, malo došli sebi i onda nas je jedan od domaćina odveo na Slavonsko druženje uz šljivu, jelo, pivu i jako puno zafrkancije i smijuljenja i prijateljskog bockanja
Večer je brzo prošla i u pristojno doba smo se skupili jerbo dan je bio dugačak.
Subota je krenula uz kavu i skupljanje u centru Broda gdje se ekipa počela skupljati.
cca 10 čvrkica, jedna čvrkica na kvadrat (R16), nekoliko drugih mlađih renaultova i raznih drugih oldtimera koji su pojačali brojčano stanje i jedan ultramoderan BeeeeMMMMWweeee kojim su "uglednici" renault foruma došli podržati ovo skupljanje starudije.
Jedan od članova SB ekipe, Damir i njegov kombi (slastičarna Puslica iz SBa) su nam omogućili okrepu kavom , a Tomislav (opet) nas je počastio svojim novim suhomesnatim proizvodima. Da nam jutro lakše prođe.
Nakon što smo dočekali da ekipa iz Dubrovnika i jedna odrezana čvrkica iz Sarajeva stigne, krenuli smo na laganu vožnju.
Sovsko jezero je bilo odredište. Pravi ispit ispravnosti svih starih vozila. Makadamska cesta, poprilična uzbrdica, vožnja u sporoj koloni i visoka temperatura zadali su pravi izazov za rashladne sustave staraca. Ali svi su u izvrsnoj formi jer nije bilo prokuhavanja
Nakon Sovskog jezera, povratak u selo Ruševo na jedno seosko veselje, popraćeno paprikašem od piletine te pečenim patkama guskama i pilićima.
Muzički pratnju je odradio lokalni bend sa svih hitovima koji su razgalili dušu svekolikog nazočnog pučanstva.
Nakon Ruševa odlazak do lokacije gdje ćemo provesti ostatak večeri i noći. Planinarski dom Đuro Pilar na 169m nadmorske visine. Zapušteno zdanje sa lijepom okolicom gdje smo nastavili sa klapanjem, raspravama, smijanjem, uživanju u jelu i pilu do kasnih noćnih sati.
Program događanja po meni odlično pogođen. Svega po malo, dovoljno stisnuto da ne postane dosadno na svakoj lokaciji.
Jela i pila toliko da onaj koji je ostao žedan ili gladan nek se jako posrami.
Slavonci su po tko zna koji put pokazali da su odlični domaćini.
Nedjelja je krenula sa kavom u pansionu pa kod doma gdje smo se svi ispozdravljali (oni koji su ostali noćiti) izgrlili, izljubili i onda smo se razišli.
Svaki na svoj dugački put doma.
Moj je opet išao preko Siska.
Plan je bio uhvatiti 20. sisački skup oldtimera, ali smo se mimoišli. zakasnio sam nekih 45 minuta. Ovaj put sam morao odraditi neke rodbinske obaveze pa smo iz Siska dosta kasno krenuli. Tek u 16:30.
Doma pred kućom sam bio u 21. S tim da smo u Korenici stali točiti gorivo, rastegnuli noge i leđa te popili kavicu.
Do nekog drugog susreta pozdravljam Vas uz nekoliko jako loših slika jer sam slikao samo par slika. Jednostavno mi nije palo na pamet. Uživao sam u događaju i ljudima cijelim svojim tijelom i intelektom.
