EVO O TOME AUTO NE ZNAM OCE SE SLIKE VIDIT ALI NIS BITNE...
Ford Falcon GT: Interceptor
Jedan od najuspješnijih filmova svih vremena, gledano iz perspektive uloženog i dobivenog - 'Mad Max' - ljubiteljima automobila ponudio je najbolje filmsko vozilo svih vremena: Ford Falcon GT 351, fanaticima poznat kao Interceptor
Film koji je katapultirao Mela Gibsona u nebesa zapravo je bio najobičniji niskobudžetni akcić, no za razliku od milijuna ostalih filmova ovog žanra, 'Mad Max' je imao 'duboku priču' i zanimljivu interpretaciju, koja ga više-manje svrstava u SF klasike dvadesetog stoljeća.
Film je imao budžet od 300.000 australskih dolara, od kojih je 15.000 otišlo protagonistu Melu Gibsonu. Iz današnje perspektive multimilijunskih budžeta, utrošenih na remakeove kultnih filmova kao što su 'King Kong' ili 'Rat svjetova', to je bilo 'za kikiriki'. No puno mašte, duha i želje, uz dodatak fenomenalnog automobila koji će očarati publiku i uzburkati adrenalin, bilo je dovoljno da australski film, koji je zaradio 100 milijuna američkih dolara, smjesti na vrh najproduktivnijih filmova prema omjeru uloženog i dobivenog. Zapravo, da nije bilo niskobudžetnog kvazi-horrora 'Blair Witch Project', 'Mad Max' bi još uvijek držao vrh ljestvice.
No nije sve bilo 'med i mlijeko'. Počeci prikazivanja 'Mad Maxa' bili su burni. U SAD-u gdje je film ostvario najbolje prihode 'Mad Max' je morao biti sinkroniziran (!) na američki, pošto je distributer smatrao kako će delikatnoj američkoj publici smetati 'silovanje engleskog jezika' australskim 'ozzy' slengom.
Pošto je film imao skroman budžet, svi korišteni automobili bili su većinom australske proizvodnje. Zanimljiva priča vezana je i uz Gibsonov Interceptor. Kultni crni Ford Falcon GT bio je privatno vlasništvo mehaničara kojeg je producent 'Mad Maxa' uočio na putu prema studiju. Nabrijani Falcon toliko mu se svidio da ga je otkupio, a vlasnika zaposlio kao glavnog mehaničara na setu.
Interceptor se vizualno drastično razlikovao od serijske izvedbe Falcona GT. Najočitija promjena bila je vezana za 'superpunjač' koji je stršio iz poklopca motora i, u filmu, na pritisak gumba Interceptoru omogućavao razvijanje 600 KS. Naravno da je ovo bio lažni superpunjač koji je služio isključivo kao šminkerski detalj, a Falcon GT iz '73. ne bi mogao razvijati 600 KS ni da su ga točili raketnim gorivom. No to ni nije bilo važno, jer je Falcon GT u postapokaliptičnom svijetu pobješnjelog Maxa bio, kako je to redatelj slikovito definirao, 'The last of the V8 Interceptors', što je samo po sebi bilo dovoljno da natjera svakog zlikovca da ustukne u strahu. Nadalje, Maxov Interceptor je imao drugačiji svjetlosni sklop, pregršt spojlera, bočnu ispušnu granu, a ne valja zaboraviti niti dodatne spremnike goriva u prtljažniku.
Pravi Falcon GT 351 s tvrdim krovom proizvodio se u malom i ograničenom broju primjeraka od 1973. do 1976. Pokretao ga je 5.7-litreni V8 agregat koji je razvijao 300 KS te snagu putem četverostupanjskog manualnog mjenjača prenosio na stražnje kotače. GT 351 s ubrzanjem od 0 do 100 km/h obračunavao se za osam sekundi te jurio više od 230 km/h.
U drugom nastavku su, za potrebe snimanja, korištena dva Interceptora. Original za snimanje detalja i unutrašnjosti, te kopija, koja je u konačnici uništena, za snimanje vratolomnih akcija i adrenalinskih potjera.
Danas je Ford Falcon GT tek još jedna ostarjela relikvija u bogatoj povijesti filmske kinematografije s automobilskom tematikom, no u srcima auto fanatika ovaj antologijski automobil zauvijek će ostati posljednji V8 presretač