okey, ajmo na slijedeci Mini.
Inace najviše od svih modela Minija volim prvu genaraciju - Mk1. u biti isto izgleda kao i svi ostali minici ali se razlikuje po detaljima. kako je to prva verzija minija koja je izašla 1959. tako je cijeli auto nevjerojatno jednostavan. i ta njegova jednostavnost me najviše privukla, a osobito mi je drag Mk1 jer je estetski najlijepši. i naravno, upravo sa Mk1 Cooperima su se osvajali Monte Carlo Rallyi i to 4 godine uzastopno od 1964-67 (1966. su Cooperi zauzeli prva tri mjesta).
Mk1 mini se razlikuje od kasnijih modela po tome što odozada ima male ovalne lampe, klizne prozore na vratima, pante vrata su izvana, prednja maska je elegantnija i manja, drukciji gepek i osvjetljenje tablice, zadnja šajba je manja, bocne šajbe su plice, ovjes mu je hydrolastic umjesto gumilastic (necemo sada o tome), 3 sinhronska getriba, rucica mjenjaca direktno izlazi iz getribe, brava na sredini i tako dalje, ima još dosta detalja...
to je ujedno i najrijedi model jer je naravno i najstariji a u hrvatskoj ih je nemoguce pronaci, naime Mk1 se proizvodio do 1967 a Minici su došli u jugoslaviju tek 1970 kada je IMV iz novog mesta u sloveniji poceo sklapati Mk3 Minice, što bi znacilo da su Mk1 minici morali biti uvezeni izvana a to se u jugi nije baš prakticiralo sa minicima a i nije imalo smisla jer su tada Mk3 minici bili super moderni u usporedbi sa prvim Mk1.
i tako mi je jedan frend rekao da je procitao u plavom oglasniku da se prodaje mini iz 1967. on ga je išao pogledati i potvrdio mi je da se radi o Mk1 miniju, ja to naravno nisam mogao samo tako povjerovati
jer cijeli život živim u zagrebu i brijem na minice tak da bi znao da postoji mk1 mini u zagrebu. naravno otišao sam vidjeti o cemu se radi i kad ono fakat Mk1 mini nepokretan od 1988, u dnu garaže, prekriven prašinom i kojekakvim sranjima. uostalom evo vam slike zatecenog stanja.



eto dragi moji ovo gore vam je "Mahovina"! tako smo ga nazvali jer je mahovina rasla po njemu! naravno, odmah sam ga kupio, nisam se niti htio cijenkati jer sam napokon našao minija kakvog sam htio. a njegovo stanje? katastrofa, auto je totalno u qrcu! sve na auto je za promijeniti, trul od sredine karoserije pa na dole. jedva smo ga zgurali van jer je propao ovjes, motor je bogapitaj kakav, nisam ga nikada niti pokušao upaliti jer zbilja nema smisla, a meni od neprocijenjive vrijednosti... ali neka, glavno da je tu i nek ceka lijepše dane.
i tako sam ga otfurao ko našeg mehanicara na beton, pod krovom, jer nisam imao di sa njime. i tak je auto tamo stajao recimo godinu dana dok ga on nije bez moga znaca otfurao u svoj vrt, na blato, gdje je auto proveo iducih 5 godina i još više propao. ja ga nisam ima gdje pohraniti pa je zato auto toliko stajao..
napokon smo ga prije godinu dana izvukli iz tog vrta i odšlepali u našu novu garažu.. evo vam par fotki koje su fakat komicne.



tak je auto izgledao dok smo ga izvlacili iz vrta..
a sada napokon stoji u suhoj garaži...

eto, to je prica o Mahovini i ono kaj je najbolje mi to fakat mislimo složiti....njega necemo baciti! :)