super fotka...
1900. godine zapoèela je izgradnja željeznièke pruge širine 760 mm. U poèetku je planirana kao pruga normalnog kolosjeka, ali zbog manjih poreza izgraðena je uskotraèna u dužini 123,1 km, od èega 8 tunela ukupne dužine 1530 m, 11 mostova i 6 viadukata te brojnih željeznièkih kolodvora, stajališta, skladišta, stanica za snabdjevanje vodom, nasipa i usjeka. Radilo se u dvije dionice: Trst - Buje (59 km), koja je puštena u pomet u travnju 1902. godine, te Buje - Poreè (64 km) koja je puštena u promet u prosincu iste godine. Trasa je dosta izmjenjena od prvobitnog plana jer su mnogi gradovi i mjesta željeli biti povezani prugom što im se i udovoljilo. Krštenje vlakiæa imenom "Parenzana" dogodilo se sasvim sluèajno u veljaèi 1902. godine kada je u tršæanskom èasopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da æe željeznièka pruga stiæi i do Poreèa na okružnici je stajalo "Parenzaner", tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inaèici "Parenzana". Postojali su projekti za odvojak Savudrija - Umag i Karojba - Pazin te produžetak od Poreèa do Kanfanara, zbog èega je i nastala kratica "TPC".
Kolodvor u Bujama imao je 11 kolosjeka, a u Poreèu samo pet, buduæi da nije planiran kao posljednji. Željeznièki kolodvori u Trstu, Bujama i Poreèu bili su specifièni po tome što su imali vagu i okretnicu. U poèetku koristile su se parne lokomotive tipa "U", kasnije tipa "P", a na poslijetku tipa "P-Italiana". Postojali su putnièki vagoni I., II. i III. razreda s 30 mjesta, teretni vagoni i vagoni za prtljagu. Svi vagoni su bili dužine 8,5m. Bili su osvjetljeni petrolejskim svjetiljkama, nisu imali WC, no imali su balkone. Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Preživjela je Prvi svjetski rat, te nakon pada Austro-Ugarske Monarhije potpala pod Talijansku Državnu željeznicu (FS). Nakon samo 33 godine prometovanja zadnji vlak prugom prošao je 31. kolovoza 1935. godine jer nije više uspjela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza.
Trasa i stajališta [uredi]
Karta s ucrtanom trasom Parenzane
mostiæ na trasi "Parenzane" nedaleko Grožnjana
Kolodvor u Livadama
Kolodvor u Bujama
Ulaz u tunel Freski
Ulaz u Motovunski tunel Trst Campomarzio / Sv.Andrej
Trst luka za drva
Trst Servola
Monte Castiglione
Zaule-Val Rosandra – Žavlje
Muggia – Milje
Albaro Vescova - (Donje) Škofije
Villa Decani – Dekani
Lazzaretto-Risano – Lazaret
Koper
Semedela
Izola
Strunjan
Portorož - Piran
Sv.Lucija
Paderno
Seèovlje
Savudrija
Planirani odvojak Savudrija – Umag
Markovac-Mažurija
Kaldanija
Buje
Triban
Grožnjan
Kostanjica
Završje
Oprtalj
Livade
Motovun
Karojba
Planirani odvojak Karojba – Pazin
Rakotule
Vižinada
Baldaši
Labinci – Mrakovac
Višnjan
Nova Vas
Poreè
Dužina pruge: 123,1 km
Širina kolosjeka: 760 mm
Želj.Stanice: 35
Najniža toèka: 2 m n.v.(Trst,Kopar)
Najviša toèka: 293 m n.v.(Grožnjan)
Zavoji: 604
Tuneli: 11
Mostovi: 16
Vijadukti: 6
Prosjeèna brzina: 25 km/h
Najveæa brzina: 35 km/h
Duljina vagona: 8,5 m
Broj sjedala: 30
Trajanje putovanja: 6-7 sati
Nezaštiæenih ŽCP: 538 - 49 na normalnim cestama, 489 na zemljanim cestama i stazama. U poèetku su bili obilježeni trojeziènim natpisima upozorenja, nakon pada Austro-Ugarske Monarhije iskjuèivo na talijanskom jeziku. 1930. godine postavljeni su Andrijini križevi.
Poèetak izgradnje: 1900.
Završetak izgradnje: 1902.
Posljednja vožnja: 31. kolovoza 1935.
Zanimljiva je sudbina traènica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale traènice i otpremile ih brodom u svoj nedavno okupiranu Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.