Bilo napeto ovih dana opet sa Victoriom.
Nazvao ja nju Victoria ( pobjeda ) jer je pobjedila komunalce, no moš si mislit. Eto našli oni mene opet. Puko sam totalno, pa ni kriminalci od murje ne bježe ko ja sa svojim peglama od komunalaca.
Znači rok je bio da u ponedjeljak pegla mora se maknut, ali stvarno nema gdje. Prvo sam zvao Zdenka iz kluba da mu je poklonim, samo da neide na drobljenje, no čovjek nije mogao doć pa je sve ostalo na meni. Nije meni teško to napravit da ja imam normalno radno vrijeme, ali početak mi je u 06:00 a rijetko kada završim s poslom prije 20:00.
Još je i to ok, ali nemam lipe prebite kod sebe i tada lipe nisam imao an mobitelu. Taman kada sam se pomirio da stavljam lock na ovu temu zove me cura u kombinaciji sa njezinim tatom, zašto peglu ne dopeljam kod njih???
Iako je cijelo vrijeme kiša padala, meni je malo sunca sinulo iznad mene.
Dan prije toga me prijatelj zvao zbog mediterana kojeg mu pokušavam nabavit tako da sam ga bio tražio da li ima kakvu prikolicu za šlepat. Rekao je on meni da ju ima i da dođem po nju, ali moram nabaviti prostor i auto s kukom. Sada sam imao prikolicu, prostor ali nsiam imao auto.
Taman večer kada me je cura zvala, prijatelj me zove da odemo na piće jer on odlazi raditi na more do 9 mejseca pa se nećemo vidjet. I tako se ja njemu jadam kako imam sve ali auto nemam s kukom, a ons e nasmije, pa što mog starog ne nezoveš on imam kuku i B+E. Ljudi moji kako sam ja bio sretan to vam opisat nemogu, Victoria će postat Victoria x 2.
Drž nedaj odo ja do njegovog starog i nisam treba niti pitat čovjek je odma bio spreman pomoć. Nabrzaka sam otišao posuditi 100 kn da čovjeku mogu dat za gorivo bar kad je takva legenda. I ode ponedjeljak. Trčim do mjesta di je pegla i dobro je još je tamo. Mislim si još samo da do sutra izdrži.
Sutradan me zove frend da dođem u prikolicu u 16:00. Super!! A ja radim do 20:00. ( prikolica nije od frenda, već od njegovog kuma )
Frend legenda sve organizirao a ja nemogu po prikolicu, naravno da sam u firmi molio i kumio da mi daju slobdno, no znate kako je to kod privatnika.
Nekako se uspijem dogovorit sa frendom da to bude poslije 21:00. Vraćam se s posla u utorak oko 20:30 do frendovog tate, nisam cijeli dan niš jeo, još uvijek u radnoj manduri, ali moram peglu spasit. Krećemo mi do Dubca i meni kroz glavu prolazi, samo da je pegla još tamo... Dolazimo u Dubec kod frenda i pokupimo ga, sada sam već tako blizu tome da pegla bude spašena, i kada smo trebali uzet prikolicu frendov kum se ne javlja, a za prikolicu su potrebni papiri i svezana je lancem.
Nikako nismo uspjeli dobiti njegovog kuma, i sad mi se frend ispričava , a meni ga je toliko žao jer se on toliko potrudio oko toga svega kao da je auto njegov a ne moj. Ništa odustali smo od tog dana i dogovorimo se za sutra. Meni sad najviše neugodno zbog frendovog starog jer sam ga vukao od Trnja do Dubca, žao mi frenda koji je sve organizirao i stvarno se potrudio i onda mu se kum ne javi. ( poslije smo saznali da je bio na nekom jako važnom sastanku i da nemože ).
Srijeda.
Završio sam s poslom u 19:30 i bio oko 20:00 u kvartu. Nisam ni kući išao ni ništa nego sam prvo išao pogledati da li je pegla tamo. Dolazim ja tamo, kada ono nema naljepnice od komunalaca. I sad mi prođe kroz glavu, ili je osoba koja mi je rekla da ih je pozvala mi se amo prijeti da ju otpeljam ili su komunalci stvarno spori. Nevjerujem da su komunalci spori. Trčim do frendovog starog, sjedamo u kadetta jaje 1.4, i pičimo u Dubec. Nađemo se s frendom i dolazimo do prikolice kad ono ispred prikolice neki ogromni kombi ( a ono 21:45 navečer, nemožeš ljudim kucat po vratima ). Ja se hvatam za glavu i mislim si, pa to je samo peglica zašto ju nemrem u miru odpeljat negdje a ne uvijek mučenja!
Sreća pa je vlasnik kombija ostavio ključeve frendovom kumu (!!!) i on ga uspio dobiti na mobitel i pomakne kombi. Koja sreća. Zakačimo mi prikolicu, a prikolica 4 kotača, vlastita kočnica i teža od moje pegle. Nije baš kađo bio sretan, a ja si mislim, pa kako će vuči kada pegla bude gore?!?! Putem smo naravnoimali problema sa prikolicom jer se otkapčala pa smo ju zagurtnali. Napokon mi natovarimo peglicu i sada imamo još samo 2 problema. Na izlazu te slijepe ulice gdje se nalazi pegla je velika uzbrdica i čovijek treba sa kadetom to izvuč.
Kada ju je izvukao rekao sam da odsada pa nadalje cijenim kadete ko i peglice.
Drugi problem je bio to što imamo ješ samo 25 km do odredišta peglice. Sjeo sam u auto i kroz zube promrmljao ajmo!Kađo je jako teško to prihvatio što ima iznad tonu prikvačenu za sebe, ali se nije predao. oko 23:10 smo bili na odredištu, i veselili smo se kao da smo na lotu dobili, a ne neku peglicu od komunalaca spasili. Kada smo vratili prikolicu ( koju mi je frend nabavio kao da je za njega a to znači besplatno ) i ostavili frenda, vraćamo se kći i ja čovjeku govorim da stane na bezinsku da mu natočim auto, no on nije htio, do kuće smo se svađali, no nije mi dopustio.
Zato ne odustajem još uvijek od onoga što od početka govorim, da ima još jako puno dobrih ljudi samo što su nas pričama naučili na drukčije. Uspio sam idući dan vratit onih posuđenih 100 kn, a još uvijek sam imao peglicu. Kući sam došao u 00:30 i budio sam se u 05:00. Uopće nisam bio umoran, bio sam sretan, ljudi, bio sam sretan!!!
Ovim putem do neba zahvaljujem Franji Zelku ( prijateljev tata ) i Rocky Balboi ( frend ), jer da njih nije bilo nebi bilo Victorie x 2!
