XI odjel je vozio aute bojom i oblikom maksimalno prilagođene okolini, radi što manje kompromitacije. Pod haubom su bile jače makine kako bi auto bio dorastao svakoj situaciji. Bili su opremljeni skrivenim radio vezama (obično je stanica bila u pretincu ili pod haubom), imali su u nebo skrivene mikrofone i zvučnike da bi međusobna i komunikacija sa bazom bila neprimjetna. U gepeku je bio kofer sa destak pari različitih reg. oznaka sa pripadajaućim prometnim dozvolama koje su se vrlo jednostavno mijenjale ovisno o registracijskom području na kojem se radilo. Sve te tablice su bile lažne tj. nisu bile u evidenciji ERC-a, a prava tablica se stavljala na auto samo kad je išao na tehnički i servis.
Početkom 70-ih u odjelu su bile Bube sa motorom 1600, bijela i plava. NSU Prinz 1000 bež boje ali sa jačim motorom- mislim od TT-a, bijeli Fiati 124 i 125 Special, te bijeli BMW 1602. Bio je jedan bijeli Renault 12, bijeli Peugeot 304, jedan metalik sivi Peugeot 304 S. Nakon toga su stigli sivi Ford Escort MK2 i jedan Escort Ghia 1600 bijeli sa crnim tekstilnim krovom. Odjel je imao i bijeli i crveni Audi 80 LS sa tvornički pojačanim motorima. Bile su dvije Simce 1300 TI- bijela i metalik crveno-smeđa, jedan bijeli Peugeot 504 TI, jedan žuti BMW 320 i (E 21), jedan metalik srebrni BMW 520 i te jedan bijeli 323 i. Sve tri bembare su već tad imali klima uređaje. Bila je i jedna bijela Z 101, te bijeli Golf, za lakše zadatke.
Krajem 70-tih nabavljena su 4 Opela 1900 Rally, dva bijela i dva svijetlo plava. Naravno da nebi bili uočljivi skinute su one naljepnice sa dna vrata, a sa dva su skinuti i prednji i zadnji spojleri i zbog toga si uvijek imao osjećaj da lebdiš kad si ga digao na 200 na sat, dok su ova dva na kojima su ostali spojleri držali cestu ko mačke.
A onda je došla Milka Planinc i prestanak uvoza pa su početkom 80-tih standardi naglo pali.
