Vozni park Jugo porijekla koji smo dobili početkom 80-tih posebna je priča. Još kao mali kad bi imao koji dinar kupovao sam onu slovensku reviju AVTO, a koja je počela izlaziti 1967. Sedamdesetih je bila štampana na finom novinskom papiru, a s početkom krize na nekom grubom, debelom, socijalističkom. Izgledala je duplo deblja, ali je od tada bila i puno lošija. Tako je bilo i s tim autima.
Z 101 i 128 bili su socijalistički obiteljski auti i jasno je koliko su za nas bili primamljivi. Golf je bio solidan, ali nama slab i spor. Jeta zbog repa malo stabilnija, ali prevelika za gradska ubacivanja. Renault 18, začudo poprilično brz, prosječnog starta, ali premekan, ustvari pravi obiteljski, a ne auto za akciju.
Opeli su bili njemački čvrsti, Kadet poprilično spretan, ali sa 1,3 ograničene snage, a Ascona otprilike za ocjenu tri. Kad su nam dali Ladu 1300 smatrao sam to sabotažom, pa sam s obzirom da sam se dobro kužio u mehaniku i sam sabotirao na način da sam namjerno izazivao kvarove na njoj samo da je što više van pogona.
Bez obzira na sve rezultati rada nisu pali, puno se je više trebalo žrtvovati u nekim sitacijama, a sve su oči u kriznim trenucima bile uprte u dio auta koji su pripadali prije nabavljenoj zapadnoj ergeli.