Ne znam je li ovaj topic ozbiljan ili pak sala, pa shodno tome ne znam kako da se postavim :D.
U svakom slucaju - Varburđini je bio pravi auto. Po legendarnoj pjesmi - najduza limuzina :D jer kad se zbroji ''Čet'r metra lima i peeeet meteri dima'' uistinu je najduza limuzina.
Nasao je mjesto cak i u onim urbanim vicevima o Japancima pa se kaze da ga Japanci zovu Ya Ko Dimi
Nazalost - potpuno su iščezli sa cesta. Jos pokoji primjerak se zna naci na cestama, ali to je vise u klasi ''labudeg pjeva''. U Rijeci se na podrucju Viškova zna sresti jedan kako uredno vozi jednog starog dedeka u Plodine. I sad kad sam bio u Ivanić gradu kod kolege smo vidjeli jednog kako piči uzbrdo,te iako sam se isprva uistinu poradovao sto sam ga vidio na cesti,brzo sam se predomislio jer diiiimiii brateeeee da sve ostaje trag dima iza njega kao iza mlažnjaka na nebu. :D
Jos onda, onomad, dok je sve bilo ''u redu'', prije rata, prije tranzicija i ostalog imao ga je moj susjed. Svjetlo plavi,onako fuuul nježno svetlo plavi. Taj se auto uvijek caklio ko pasja kesa, a unutrasnjost mu je bila k'o apoteka. Tepih uvijek usisan, navlake ciste, nategnute... Ljeti plahta preko sajbe i karton na uvijek cistim i crnim gumama. :D Za razliku od njega - drugi susjed je imao karavana iz firme Konstruktor - sluzbena raga tako iščvokana i izudarana da bi se prepao nocu kad ju vidis u polumraku.
Ovaj prvi, ocuvani - u njemu smo se vozili mali milion puta... U grad, na more, sa tatom u grad...Fascinirala me je prostranost tog auta - iza kad sam sjedio na onom sicu imao sam feeling da se nas jos barem desetoro mozemo voziti bez beda. Auto je bio tih, brz i zacudujuce udoban. Za razliku od recimo Stojkana ili recimo Škode (one kojoj se hauba otvara ''popreko, ne znam tocni model...) to je tutnjilo i bucilo ko blesavo. Varburđini je imao neki reski, ali ipak tihi zvuk i bio je bas otmjen za voznju.
Ovjes je bio mekan, auto se znao ljuljuskati isto kao i nas Ami 8 ali definitivno puuuuno startniji i meni je oduvijek u sjecanju bas to kak auto klizi 100-tku prema Crikvenici i Novom kad smo isli na more.
Sjecam se da je redovoto susjed znao s njim dovoziti milione kila krumpira, paprika, jabuka... Vreća oraha, kukuruza - sveeeega kad bi se vracao ''od kući'' kako bi se to prije znalo reci jer je taj susjed inace iz Bosne. I uvijek bi se brizno skupile sve one deke i ponjave iz bunkera i sa zadnjeg sica te bi opet Varburđini zasjao u punom sjaju - čist k'o suza.
Ti su auti bili uistinu nepoderivi, zimi su palili i dok je zima štipala po obrazima, a ljeti nisu nikada kuhali. Tek sam kasnije malo, kad sam odrastao skuzio sta znaci šasija, šta znaci karoserija i zasto susjed Ljuban svako malo mijenja one ''krampove'' na svom Stojadinu kojima smo kopali rupa ''za špigule''. Kasnije sam, vremenom, naucio da se to zove vilica. :D
Mehanika Varburđinija je bila uistinu čvrsta i robusna, a zbog koncepcije samoga motora - pouzdana. Jos dan danas kruze price starih vozaca koji znaju reci da se njihov Varburg (zasto nikada niti jedan vozac nije znao ime svoga auta reci - ISPRAVNO??!!? :D ) ''dočepao kuče i sadva klipa'' dok na tu spiku uvijek netko doda kako zna nekog tko zna nekog ciji se Varburg doklipsao kuče i sa jednim klipom. Naravno da je slabije isao, ali... :D Svi su stigli uvijek kuci.
Ako ova spika danjasnjim ''novim klincima'' nije jasna - rijec je o legandarnom trocilindricnom motoru, (meni nepoznate snage - znam samo da je isao k'o metak...) sa tri bobine. I ako i crkne ista - to moze biti jedino ili prljava dizna koja se u maniri starih autiju mogla i sa dva metra udaljenosti i kamenom izbiti jer je sve bilo em pristupacno, em jednostavno ili je znala krepati - struja. Famozna svjecica ili bobina. Kako je svaki cilindar imao svoju bobinu, a nerijetko su znali imati i po jos sedam-osam bobina u bunkeru jer su tada bunkeri bili - veliki i prostrani nije tesko zakljuciti zasto su se ovi legendarni auti uvijek doklipasli kuci, pa makar i slomljeni kao mačak nakon sto se vrati kuci sav prebijen nakon pet dana i noci kad ide ''na mace'' dok se ''čera''.
Takoder - taj je motor bio taaaaaaaaaako zahvalan za tjuning da se sa vrlo-vrlo malo preinaka, kao i na svakom Tomosu - dobivalo obilje snage. Klasika - usis, ispuh, preljevi... Spustena glava i tri karburatora ''koji ti padnu pod ruku'' - bilo da se radi o ''rastrošnim šerpama'' tipa Bing ili pak malo sofistiraniji modeli poput Mkunija. rezultat - raketa koja kada krene - ne staje... Doslovce!!! :D Jer su im kocnice bile katastrofa.
Sto se tice onih ''novijih'' i nadasve ''modernijih'' - u njemo smo se vozali devedestih i to je bio uistinu legendarni auto jednog moga, sada pznanika, a nekad vrlo dobrog frenda. S tim smo autom bili svugdje, vozali se do mile volje, benzina je bilo i za proljevati i samo se rokala muzika... Od onih Dance-techno spika pa sve do Bajage. S tim smo autom hodocastili do Baške a brat-bratu četiri-pet-šest puta tjedno... Svako malo Rovinj i legendarni tek otvoreni ''Monvi''... Poreč, Pula... Gorski kotar. Izlasci, more, Opatija (dok je Opatija bila Opatija i dok je jos bila guzva...) i legendarni kafići Spin, Hobbiton, Flash... Ta se vremena nece vise nikada vratiti...
Imao je onaj ''Golfov'' motor 1,3 i bio je uistinu brz auto. Nije se nesto kvario, a ganjao se dan i noc. U sjecanju mi je ona kontrolna tabla sa pokazivacem goriva ne na kazaljku nego na ''lampica crtice'' - nekoliko, cini mi se pet ''polja'' od zelene preko, cini mi se zute i narancaste do - crvene koja je bila rezerva.
U svakom slucaju auti koji su se nepravedno ''istrijebili'' sa ceste i kojima se najvise smiju sada, kao neki, novopeceni ''luksuznjaci'' koji jedva spajaju kraj sa krajem, koji nose markice i idu na ljetovanje provlaceci kartice na sto rata, koji su moderni avanturisti pa i zimi idu na skijanje sa dve tone sarme ''za kasnije'' i pet kila mljevenog mesa ''za prvih dan-dva'' da imaju...
Smiju se danas svi oni koji jedva imaju para za registraciju auta, koji sada uzgajaju minuse na svim mogucim karticama, koji su robovi kredita, koji imaju aute od milijun kuna, a nemaju za gume... Koji preskacu servise, ali zato redovito kupuju zvucnike i mirise za auto...
Smiju se oni koji misle da su elita a dali bi guzice radije nego da plate kad im nesto krepa na autu. Naravno, o parkiranju na mjestima za invalide i odlascima autom na kavu u kafic u ulici gdje ''IN'' biti viden sa autom i novim cvikerima na nosu...
Svi se oni smiju, ali bi svi rado ono vrijeme nazad kad su bezbrizno sa starcima isli na more sa Jugićima, Stojkama, Ladama i Peglicama...
I naravno - Varburzima... :palac:
