Možda... Treba probati... Recimo da im se pošalje pismo. Adresu nađeš tu, na dnu stranice.
http://www.velas.hr/I onda im pošalješ pismo i upit, kao da pitaš imaju li web internetske stranice. Sajt kao pojam stranica na internetu bas i nije za neku poslovnu koresponenciju. Vjerujem da ce biti toliko ljubazni da ti odgovre i u pismu pošalju adresu svojih internetskih stranica. :gosp: :palac:
I ako imaju - onda lijepo poklikas sta sti treba i vidis ako to imaju na stanju. I naravno - cijena. :palac: Nema, danasnjom tehnologijom je uistinu svijet na dalnu. To ti pismo dode na kucnu adresu, zavisno, za tri-cetiri dana. U biti, u pravilu, ne prode ni tjedan dana. :palac:
Ufff, šta je moderno doba... Kad se sjetim mene... '49-a... Snijeg do koljena... Škola udaljena 18 kilometara... Sve pješke... Domaća zadaća na pločici napisana. Na jednoj strani matematika, na drugoj jezik ili geografija ili povijest... Što drva usput pokupimo, na to se grijemo... A valja se dignuti prije zore, namiriti blago, led razbiti da se iz bunara moze voda uzeti... Kad svo blago namiriš, zamoliš oca da te pusti u školu jer... Uvijek ima posla - treba kopat, treba drva isjeći i nacijepati,treba žito pretresti, štale očistiti...Eeee mlaaadosti moja, mladosti... Kad se samo sjetim... Nema kruha kao danas, ni krafni... Nema Mlinara na svakom koraku, jele su se kukuruzne i ječmene pogače deset dana stare, a tvrde kao cigle bile i kad se tek ispeku. Za Božić dobiješ kocku šećera pa ju cuclaš iza štale skrivečki da te drugi ne vide jer ti mora trajati do Uskrsa... Djeco draga, ne dao Bog nikome vise takve muke...
