
Nisu se samo na starom kontinentu radile karoserije, postojale su i firme na drugoj strani oceana, u takozvanom Novom svjetu kamo su na stotine tisuća ljudi i prije i poslije prvog svjetskog rata dolazili u potražnji za boljim životom. Tako su se tamo našli i ljudi iz naših krajeva i dvojica su više manje odgovorna za dio Američke automobilske karoserijske istorije.
Harry C. Urich (1867-1941) rođen u gradiću Kutztown, Pennsylvania, bio je sin Ivana Uhrić-a koji je (kao većina) dobio kod useljenja u Ameriku novo ime John te prezime Urich umjesto Uhrich. Otac Urich bio je po zanimanju kolar i izrađivao je koćije u nekoj tvornici. Mladi Urich se odlučuje da će biti kovač pa ide na ućenje u neku kovačnicu u Stouchsburg i poslije završenog šegrtovanja zaposli se u tvornici bicikla Acme Bicycle Co. u Reading-u koju je osnivao biznismen James Reber i koja se kasnija pretvorila u Acme and Reber Automobiles.
1902.godine Urich odlazi kod Fleetwood Foundry & Machine Company koja je bila locirana u blizina grada Fleetwood isto u Pennsylvaniji. Hartman i Johnson, osnivaći kompanije 1905.godine u novom pogonu sa imenom Reading Metal Body Company počinju sa izradom automobilskih karoserija (naravno drvenih i presvučene metalom) a Urich postaje knigovođa u toj kompaniji.
RMB Company sa sedamdesetak zaposlenih radnika izrađuje karoserije za firme Chadwick, Duryea, Garford te ostale male automobilske proizvođaće. Jedan od njihovih klienata, Garford, toliko je oduševljen njihovim proizvodima, da 1909. godine kupuje cjelokupnu firmu i seli je kod sebe u grad Elyria u Ohio. Urich i većina radnika ostaju bez posla, pa se poduzetni Urich odlučuje da zajedno sa prijateljima osnuju vlastitu firmu 1909.godine te ju nazivaju Fleetwood Metal Body Co. i lociraju ju u starom napuštenom mlinu E.M.Hill"s na rubu grada Fleetwood.
Osnivaći male radione, koja će vremenom postati njznačajnija Američka kompanija za izradu automobilskih karoserija bili su Harry C.Urich kao predsjednik i generalni direktor, Nicholas J.Kutz kao tajnik firme te Alfred Schlegel kao blagajnik i knjigovođa firme. Pošto je za osnivanje bilo potrebnih pet članova uprave, za članove uprave stave još dvojicu prijatelja: Schlegel-ovog brata Georga i fotografa Jacob Kern-a.
Kao dioničari sa svojim kapitalom u firmu ulaze Ellsworth Urich te Štefan Golubić (Stephen Golubics) emigrant iz Austrougarske (a znamo gde je sve tada bila) koji je bio veteran kod izrade drvenih karoserija. Svoja bogata iskustva dobio je sa radom kod renomiranih firmi iz Pennsylvanie poput Hoffman Schimer, Keystone Wagon Works, Biehls Carriage Works i Reading Metal Body Company - gdje je i upoznao Urich-a. Kasnije se pokazalo da je to bila najbolja odluka za početak rada firme.
Mala firma poćinje polako dobivati naruđbe a glas o kvalitetu njihovih karoserija (prije svega zbog Golubics-ovog imagea) brzo se širi, pa se tako djelomićno sele iz starog mlina u veće prostorije, da bi 1910.godine već imali u zakupu 20.000m2 proizvodnih prostora. Većanjem naruđbi 1912.godine sele se u bivše pogone firme RMB Company, da bi iste te dvije godine kasnije u cjelosti otkupili a zapošljavaju več više od osamdeset radnika u proizvodnji.
1919.godine kolićina naruđbi povećuje se toliko, da su primorani u izgradnju svoje vlastite tvornice koju otvaraju 1921.godine a mjesto glavnog direktora proizvodnje (koji je već do tada bio odgovoran u firmi za izradu karoserija) preuzima Golubics. Drugi značajni za razvoj kompanije bio je novodošli dizajner Ernest Schebera. Tvornica zapošljava više od tristo radnika te dnevno izrađuju do 80 raznih karoserija sa cjenama u rasponu od 1.800$ - 2.500$ za kabriolete te 3.000$-3.500$ za limuzinske.
Sve do prelomne godine kada većinu njihovih dionica na burzi kupuje Fisher Body Company koja je u vlasništvu General Motors-a, kod Fleetwooda isporučuju karoserije za ALCO, American Fiat, Benz, Biddle, Chadwick, Crane-Simplex, Daniels, DaVinci, Doble, Duesenberg, Ford, Fox, FRP, Hispano-Suiza, Isotta-Fraschini, Julian, Lafayette, Lancia, Lincoln, Locomobile, Minerva, Mercedes-Benz, Meteor, Owen Magnetic, Packard, Pierce-Arrow, Porter, Renault, Richelieu, Rolls-Royce, Stutz, SGV, Simplex a među privatnim narućiteljima koji su narućivali karoserije one-off (a te su imale sasvim drugaćije cjene) nađemo imena poput Theda Bara, Andrew Carnegie, Enrico Caruso, Hope Hampton, Harold Lockwood, Mary Pickford, Andrew Pierson, Rudolph Valentino, Cornelius Vanderbilt te Colonel Edward Howland Robinson Green (njegov sin Hetty Green je bio poznat kao "zmija Wall Street-a"). Među kupcima nađemo i Indijske maharađe, Japanskog cara, predsjednika Poljske a za predsjednika Herbert Hoover-a izrađivali su limuzine iskljućivo u kombinaciji crno-tamno zelene boje.
Prelomna se godina desila 1925.-e kada većinu dionica kompanije na burzi otkupuje Fisher Body Company koju je pod svojim okriljem imao General Motors. Fleetwood-ov osnivać i predsjednik upravnog odbora Urich sa većinom stare ekipe povlaći se u mirovinu a na mjesto generalnog direktora Fisher Body Company postavlja Schebera-a.
Od te godine karoserije za njihov Cadillac postaju glavni proizvod Fleetwood kompanije a kao dio Cadillac grupe vodstvo GM-a ga priključuje 1928.godine. Vanjskih naruđbi primaju sve manje a GM odlučuje, da ime Fleetwood poćinje upotrebljavati za najluksuznije Cadillac modele.
Kompanija radi sve dok ju 1930.godine GM kompletno ne preseli u Detroit a ime Fleetwood ostaje samo kao oznaka pojedinih modela. Kao samostalna kompanija Fleetwood te godine nestaje iz karoserijskog neba.

prve karoserije

prva prava tvornica

Urich ispred tvornice

Isotta Fraschini 8A Roadster iz 1924

prospekt za Cadillac

Cadillac V16 Coupe 1929-1930