Dobar Vam dan društvo moje i svima koji prate ove moje putešestvije!
Vrijeme je za novu epizodu užitka za dušu ( a malo manje za tijelo )
Vikend 20 - 22. 09 sam se odmetnuo na jedno putovanje i posjet susjednoj nam Deželi.
Povod je bila 20-ta obljetnica slovenskog saveza starodobnih vozila.
Druženje se odvijalo u mjestu Vransko otprilike na pola puta između Ljubljane i Celja.
Samo druženje je bilo jedan dan (Subota 21.09) ali kako sam malo podaleko od Vranskog odlučio sam se počastiti jednim vikendom po mojem guštu.
Trebala je i žena ići ali je na kraju morala raditi i petak i subotu i nediju pa se zajednički vikend pretvorio u solo putovanje.
Za početak prikaz planirane rute
Preko Kistanja na Gračac i starom D1 do Karlovca pa na Metliku, NOvo Mesto, Trebnje, Litija, Zagorje ob Savi i na kraju Vransko.
Pokret je bio oko 11h

Put je išao lijevo prema Kninu ali Knin nisam vidio. cesta za Gračac se odvaja prije nego dođeš do Knina.
Pogled ulijevo prema Benkovcu koji je iza ovog brdašca-

Na cesti od Bribirskih mostina prema Kninu u daljini stalno stoji Dinara, veličanstvena Dalmatinska planina

Nakon skretanja prema Gračacu malo prije mjesta Otrić se dogodio zastoj.

Nažalost, jedan motorist je poginuo u sudaru sa autom te je policija zatvorila cestu da bi napravila uviđaj.
Jedan sat sam čekao u koloni i iskoristio priliku i poslikao panoramu kanjona Zrmanje s druge strane Velebita

U koloni je stajao i jedan kamiončić sa zanimljivim znakom

Baš bi mi zgodno stajao na masci od R4
Nakon tih sat vremena su prošli neki lokalci koji su me uputili na "obilaznicu" oko mjesta uviđaja.
Ispalo je da se radi dijelom o poljskom putu, a dijelom o nečijoj njivi. Ali smo prošli. R4 se dobro snašao. Skoro da mu je bilo draže ovuda nego po asfaltnom putu voziti


Dalje je put tekao glatko
Stanka u Borju. Kava i štrudla od jabuka neizostavni repertoar.

Granica Jurjovski brod.

Ovaj človek kojeg vidite se vozio iza mene od Slunja do Karlovca gdje me je prešao kad su se pojavile dvije trake u Karlovcu.
Bila je kolona od nekih 10tak auta (mi smo bili oko sredine) 70-80-90kmh brzina.
Na granici mi je priša i reka kako dugo nije vidio da se jedan R4 tako fino vozi i da me nije imao gušta preteći nego je uživao prateći me.
Uslijedilo je standardno pitanje "da li je na prodaju" gdje sam sa smiješkom odgovorio da nije ni pod opcijom....sve mu je bilo jasno.
bok-bok i dalje svako svojim putem.
Nedugo nakon toga našli smo se u domovini moje vozilice
I u rodnom gradu
i pored bolnice iz koje je izašao

Nakon toga je brzo pala noć i nije se više vidio krajolik za slikanje, nego je uslijedila noćna vožnja po nepoznatim cestama.
Dio od mjesta GRM (malo iza Trebnja) do LItija je bio kao Sljemenska cesta....na nekim dionicama i 30km/h mi se činilo brzo. Zavojita uska cesta koju nepoznam pokrivena lišćem i mokra od vlage iz zraka koja je pala na cestu. Srećom nije dugačka dionica.
Oko 21h sam došao na odredište. Kamp Vransko.
Trebalo je riješiti prijavu, dignuti šator i leć.


Bilo je malo friško za spavati, ali ne prestrašno.
Napuhanac na tlu, debela piđama, zimska vreča za spavanje i deka za svaki slučaj.
Ružičasta kornjača je bila pratnja cijelo vrijeme....nisam mogao kćeri reći ne